Mars: voda, vulkani, misije i potraga za životom

Upola manji od Zemlje, s danom gotovo jednakim našem

Mars je četvrti planet od Sunca i posljednji od četiriju stjenovitih planeta. Promjer mu je otprilike upola manji od Zemljina, a masa iznosi samo oko desetinu Zemljine. Zato je i sila teža slabija: osoba od 80 kilograma na Marsu bi se osjećala kao da ima oko 30 kilograma.

Marsovski dan, koji znanstvenici zovu sol, traje svega četrdesetak minuta dulje od zemaljskog. Zbog nagiba osi sličnog Zemljinu Mars ima godišnja doba, ali su ona otprilike dvostruko dulja i nejednaka, jer mu je putanja oko Sunca izduženija od naše.

Crvenkastu boju daju mu željezni minerali u prašini i stijenama koji su oksidirali, odnosno zahrđali. Izbliza je površina smeđa, žućkasta i siva. Iako je planet manji od Zemlje, njegova površina otprilike je jednaka površini svega kopna na Zemlji.

Dva mala mjeseca nepravilna su oblika. Veći, Fobos, polako se približava Marsu i za otprilike 50 milijuna godina mogao bi se raspasti ili pasti na planet. Japanska sonda MMX krenula je u listopadu 2026. kako bi s Fobosa donijela prve uzorke.

Voda je na Marsu nekoć tekla, a danas je uglavnom zaleđena

Najvažnije što smo o Marsu doznali u posljednjih pedesetak godina jest da je nekoć bio vlažniji i topliji. Orbiteri su snimili isušena riječna korita, delte i dna nekadašnjih jezera. Roveri su na tlu pronašli stijene i minerale koji nastaju samo u prisutnosti tekuće vode. Neki tragovi upućuju na goleme poplave prije otprilike 3,5 milijardi godina.

Što je potvrđeno

Rover Curiosity pokazao je da je u krateru Gale nekad postojalo jezero u kojem su vladali uvjeti pogodni za mikrobe, da su ih ondje imali. Perseverance istražuje krater Jezero, gdje je rijeka ulazila u jezero i ostavila deltu. Danas je voda na Marsu uglavnom led: u polarnim kapama i ispod površine. Lander Phoenix 2008. je na sjeveru otkopao led tek nekoliko centimetara ispod tla i promatrao kako u danima nakon toga isparava.

Tekuća voda danas se na površini ne može dugo održati. Atmosferski tlak iznosi manje od 1 % zemaljskog, pa bi voda brzo isparila ili se smrznula.

Što je još sporno

Je li sjevernu polutku nekoć prekrivao ocean, i dalje se raspravlja, a posljednjih godina objavljeno je više radova koji podupiru tu mogućnost. Radar sonde Mars Express 2018. je ispod južne polarne kape zabilježio odraz koji su autori protumačili kao slano jezero, no druge analize nude objašnjenja bez tekuće vode. Analiza seizmičkih podataka InSighta iz 2024. upućuje na moguću vodu u pukotinama stijena 11,5 do 20 kilometara duboko, ali to je tumačenje jednog modela, a ne izravno opažanje. Tamne pruge na padinama koje se sezonski pojavljuju dugo su se povezivale sa slanom vodom, a novija istraživanja uglavnom ih objašnjavaju suhim klizanjem prašine i pijeska.

Više o tome: dokazi o drevnom oceanu na sjevernoj polutki, stijene koje pamte tri razdoblja djelovanja vode i led na sjevernom polu, čišći nego što se mislilo.

Rijetka atmosfera i planet bez magnetskog štita

Marsova atmosfera sastoji se od oko 95 % ugljikova dioksida, uz nešto dušika i argona. Toliko je rijetka da prosječni tlak na površini iznosi oko 6 milibara, približno 0,6 % tlaka na razini mora na Zemlji. Ne zadržava toplinu, pa se temperatura tijekom dana i noći mijenja i za nekoliko desetaka stupnjeva. Vjetar ipak može podignuti prašinu u oluje koje povremeno obaviju gotovo cijeli planet.

Mars danas nema globalno magnetsko polje. U kori južne polutke sačuvani su snažno magnetizirani dijelovi, trag polja koje je postojalo prije oko četiri milijarde godina. Bez tog štita Sunčev vjetar, struja nabijenih čestica sa Sunca, izravno udara u gornju atmosferu.

NASA-ina sonda MAVEN od 2014. je mjerila kako Mars gubi plin u svemir. Njezini podaci pokazali su da je Sunčev vjetar tijekom milijardi godina odnio velik dio nekadašnje atmosfere, što je jedan od glavnih razloga zašto je planet postao hladan i suh. MAVEN je utihnuo u prosincu 2025., a NASA je u lipnju 2026. službeno proglasila kraj misije. Istraživanje nastavljaju dvije male NASA-ine sonde ESCAPADE, koje bi u orbitu oko Marsa trebale ući u rujnu 2027.

Zagonetka metana

Curiosity u krateru Gale mjeri vrlo male količine metana koje se mijenjaju s godišnjim dobima, uz povremene kratke skokove. Europski orbiter ExoMars TGO iz orbite pak ne nalazi metan ni približno u tim količinama. Na Zemlji velik dio metana proizvode živa bića, ali on nastaje i bez njih, primjerice reakcijama vode i stijena. Neslaganje mjerenja zasad nije razriješeno i nije dokaz života.

Najveći vulkan i najveći kanjon Sunčeva sustava

Olympus Mons najveći je poznati vulkan u Sunčevu sustavu. Više je nego dvostruko viši od Mount Everesta, a podnožje mu zauzima površinu otprilike američke savezne države Arizone, više od pet puta veću od Hrvatske. Kanjonski sustav Valles Marineris dug je oko 3.870 kilometara, širok do 600 kilometara i dubok do oko 9 kilometara, više od deset puta dulji i širi od Velikog kanjona u SAD-u.

Mars nema tektonske ploče poput Zemljinih, ali nije posve miran. NASA-in lander InSight od 2018. do kraja 2022. zabilježio je 1.319 potresa i pomogao izmjeriti veličinu Marsove jezgre i debljinu kore. Novija istraživanja upućuju na aktivne rasjede i vulkanizam mlađi nego što se prije mislilo.

Više o tome: Olympus Mons, vulkan veći od Hrvatske, aktivni rasjed ispod Valles Marinerisa i tragovi golemih magmatskih sustava duboko pod površinom.

Od prvih snimaka do rovera koji sam bira put

Mars je planet koji smo istražili više od ijednog drugog osim Zemlje. Mariner 4 je 1965. poslao prve snimke iz blizine i otkrio kratere. Landeri Viking 1 i 2 spustili su se 1976. i proveli prve pokuse kojima se tražio život. Mali rover Sojourner vozio se 1997., a blizanci Spirit i Opportunity od 2004. pronašli su jasne tragove nekadašnje vode. Opportunity je radio do 2018. i prešao više od 45 kilometara.

Helikopter Ingenuity, koji je stigao s Perseveranceom, u travnju 2021. izveo je prvi kontrolirani let pogonjene letjelice na drugom planetu. Do siječnja 2024. letio je 72 puta. Indija je 2014. iz prvog pokušaja dovela sondu Mangalyaan u orbitu oko Marsa, a Kina je 2021. spustila rover Zhurong.

Tko danas radi na Marsu i oko njega (stanje u studenome 2026.)

Nedavno završene misije: MAVEN (u orbiti od 2014., kontakt izgubljen u prosincu 2025., kraj misije proglašen u lipnju 2026.), rover Zhurong (u hibernaciji od svibnja 2022. i otada se nije javio), InSight (završio u prosincu 2022.) i Mangalyaan (kontakt izgubljen u travnju 2022.).

Što slijedi

• ESCAPADE (NASA): dvije sonde lansirane u studenome 2025. početkom studenoga 2026. prošle su pokraj Zemlje i krenule prema Marsu. Dolazak je planiran za rujan 2027.
• MMX (JAXA): lansiran 20. listopada 2026. po japanskom vremenu. Do Marsa bi trebao stići 2027., a uzorke s Fobosa vratiti na Zemlju 2031.
• Rosalind Franklin (ESA): europski rover sa svrdlom koje bi trebalo uzimati uzorke do dva metra ispod površine. Lansiranje nije planirano prije kraja 2028.
• Tianwen-3 (CNSA): kineska misija za povratak uzoraka s Marsa; kineske akademske i agencijske objave navode lansiranje oko 2028. i povratak oko 2031.
• SR-1 Freedom (NASA): letjelica s nuklearnim reaktorom za električni pogon, planirana za kraj 2028. Prema Marsu bi trebala ponijeti tri helikoptera izvedena iz Ingenuityja.

Više o tome: lansiranje MMX-a, Curiosityjevih 5.000 marsovskih dana i tko bi mogao biti prvi čovjek na Marsu.

Život na Marsu dosad nije potvrđen

Najkraći pošten odgovor glasi: ni jedan dokaz života na Marsu, ni sadašnjeg ni nekadašnjeg, zasad nije potvrđen. Znanstvenici ne očekuju da danas na površini nešto živi. Traže tragove mikroba koji su možda postojali prije više milijardi godina, dok je planet bio topliji i vlažniji.

Što smo pronašli

Mars je nekad imao okoliše u kojima bi mikrobi mogli živjeti: jezera, rijeke i podzemne vode bogate kemijskom energijom. Curiosity je u stijenama kratera Gale pronašao organske molekule, a 2025. objavljeni su nalazi najduljih ugljikovih lanaca dosad zabilježenih na Marsu. Organske molekule nisu dokaz života. One su građevni materijal koji nastaje i u kemijskim procesima bez sudjelovanja živih bića, a ima ih i u meteoritima.

Potencijalni biopotpis nije potvrđeni biopotpis

Biopotpis je trag koji mogu ostaviti samo ili gotovo samo živa bića. Potencijalni biopotpis tvar je ili struktura koja bi mogla biti biološkog podrijetla, ali treba više podataka prije zaključka. Tako NASA opisuje najzanimljiviji dosadašnji nalaz: uzorak „Sapphire Canyon” iz stijene nazvane Cheyava Falls, koji je Perseverance prikupio u srpnju 2024.

Na stijeni su sitne „leopardove pjege” s mineralima vivijanitom i greigitom, uz organski ugljik. Na Zemlji takve minerale često proizvode reakcije u kojima sudjeluju mikrobi. Ista kombinacija može nastati i bez života, primjerice pri visokim temperaturama ili u kiselim uvjetima. Rezultate su u rujnu 2025. opisali u časopisu Nature. Istraživači navode da su nebiološka objašnjenja manje vjerojatna, ali ih ne mogu isključiti. Konačan odgovor vjerojatno bi zahtijevao analizu uzorka u laboratorijima na Zemlji.

Raniji slučajevi

Pokusi landera Viking 1976. dali su rezultate koje je većina znanstvenika pripisala kemiji tla, a ne životu, iako se rasprava povremeno vraća. Meteorit ALH84001 s Marsa, pronađen na Antarktici, 1996. je postao poznat po strukturama nalik fosiliziranim mikrobima. Danas se uglavnom smatra da te strukture mogu nastati bez života.

Više o tome: je li NASA pronašla mogući znak drevnog života, postoji li život na Marsu i mikrobi koji su se razmnožili u simulaciji Marsova podzemlja.

Kada je Mars najbolje vidljiv iz Hrvatske

Udaljenost između Zemlje i Marsa mijenja se otprilike od 55 do 400 milijuna kilometara. Najbolje ga vidimo u opoziciji, kad se Zemlja nađe između Sunca i Marsa. Tada je planet vidljiv cijelu noć kao jarka crvenkasta točka. Opozicije se ponavljaju otprilike svakih 26 mjeseci, a u istom ritmu otvaraju se i najpovoljnija razdoblja za lansiranje letjelica prema Marsu.

Sljedeća opozicija bit će 19. veljače 2027. Dan kasnije Mars će nam biti najbliži, na oko 101 milijun kilometara. To nije osobito blizu jer je Mars tada daleko od Sunca, ali bit će dobro vidljiv i golim okom s bilo kojeg mjesta u Hrvatskoj gdje je nebo vedro.

Kratki odgovori na najčešća pitanja