Na Marsu su postojala okruženja pogodna za život kakav poznajemo. No pogodnost za život nije isto što i dokaz da je život ondje nastao.
Ako tražimo planet koji najviše nalikuje Zemlji, Mars je očiti izbor. No to još uvijek ne znači da je sličnost velika. Prije nekoliko milijardi godina Mars je imao površinske rijeke i jezera te atmosferu gušću nego danas. Postojanje drevnog oceana ostaje predmet istraživanja. U to je vrijeme crveni planet možda bio hladniji od Zemlje, s golemim polarnim kapama i sušom klimom, ali ključni uvjeti za život – voda, atmosfera, kemijski elementi – postojali su.
U isto to vrijeme, na Zemlji su već postojali mikroorganizmi. Plutali su oceanima, kretali se bičevima, ili obavljali svoje mikroskopske poslove kako već mikrobi to rade. Nije nemoguće zamisliti da se nešto slično dogodilo i na Marsu. Je li život ondje ikad postojao? Je li ostavio tragove? I što je još važnije – može li se nešto od toga sačuvati do danas?
Četiri osnovna uvjeta za život, a Mars je imao barem neke
Znanstvenici procjenjuju Marsovu pogodnost za život na temelju četiri osnovna kriterija. Prvi i najvažniji: voda. Ali ne led, ne para – već tekuća voda. Ona mora biti prisutna u dovoljnim količinama, s pravim salinitetom i kiselinom, jer ekstremne vrijednosti – previše soli, prenizak pH – onemogućuju razvoj života. Iako znamo da ekstremofili na Zemlji mogu preživjeti u nevjerojatnim uvjetima, biokemija ipak ima svoja ograničenja.
Drugi kriterij je kemijska okolina. Život treba osnovne gradivne elemente poput ugljika, vodika, dušika i kisika – i to na površini ili blizu izvora vode. Istodobno, mora biti malo otrovnih elemenata poput nikla i cinka. Neki su potrebni u tragovima, ali u većim količinama postaju smrtonosni.
Treće, potrebna je energija. To može biti Sunčeva svjetlost, ali i energija iz geoloških izvora – primjerice iz hidrotermalnih izvora. Bitni su i kemijski putevi koji omogućuju skladištenje i pretvorbu energije – redukcijska i oksidacijska sredstva.
I konačno – fizikalni uvjeti. Temperatura ne smije biti previsoka ni preniska, tlak mora biti unutar određenih granica, kozmičko zračenje ne smije uništiti molekule koje život koristi, a uvjeti moraju biti dovoljno stabilni za organizme koje razmatramo. Čvrsta podloga nije univerzalan zahtjev: mikroorganizmi mogu živjeti i suspendirani u vodi.
Znamo da je Mars u prošlosti ispunjavao neke od tih kriterija. No je li imao sve? I ako jest, je li to bilo dovoljno da život zaista nastane?
Gdje bi se život mogao skrivati danas?
U današnje vrijeme, Mars je surov i hladan planet. Većina njegove vode zarobljena je u ledenim polarnim kapama ili pod površinom. Ipak, postoje dokazi da bi ponegdje mogla postojati tekuća voda.
Godine 2018. tim Roberta Oroseija radarske odraze s orbitera Mars Express protumačio je kao moguću tekuću vodu ispod južne polarne kape. To nije bilo izravno opažanje jezera. Tekuće stanje pri tako niskim temperaturama zahtijevalo bi posebne uvjete, primjerice visoku koncentraciju soli. Kasniji radovi ponudili su i druga objašnjenja odraza, uključujući smrznute gline. Kako objašnjava NASA-in JPL, ni prvotni ni kasniji nalazi sami po sebi ne dokazuju ima li ondje tekuće vode.
Tamne pruge koje se sezonski pojavljuju na marsovskim padinama, poznate kao recurring slope lineae, također nisu potvrda tekuće vode. Godine 2015. hidratizirane soli povezane s tim pojavama tumačene su kao potpora mogućim slanim tokovima. No analiza iz 2017. pokazala je da nagibi na kojima se pruge zaustavljaju bolje odgovaraju suhim tokovima pijeska. Uloga vode ostala je ograničena i nesigurna; ove pojave ne treba predstavljati kao dokaz da podzemna voda izbija na površinu.
Jedan od prijedloga dolazi iz analize podataka sonde InSight iz 2024. Tim Vashana Wrighta zaključio je da podatke najbolje objašnjava kora zasićena tekućom vodom. Institucijsko priopćenje o radu opisuje modelsku interpretaciju seizmičkih mjerenja ispod letjelice, a ne izravno uzorkovanje vode. To nije isto što i voda kemijski vezana u hidratiziranim mineralima, niti je samo po sebi dokaz života.
Na Zemlji znamo da život može preživjeti u sličnim uvjetima, duboko ispod tla, bez Sunčeve svjetlosti. Moguće je da su se i marsovski mikroorganizmi – ako su ikad postojali – s vremenom povukli u dubine kako je planet gubio atmosferu i vlagu. Slično se pretpostavlja i za hipotetski život na Veneri, koji bi se mogao nalaziti visoko u oblacima.
Tragači za životom i dalje kopaju Mars
Danas najaktivniju ulogu u potrazi za životom na Marsu ima NASA-in rover Perseverance, koji istražuje krater Jezero – nekadašnje dno drevnog jezera. Cilj misije je pronaći moguće biološke tragove iz prošlosti, analizirati stijene i eventualno pripremiti uzorke za povratak na Zemlju.
Europska svemirska agencija također priprema rover Rosalind Franklin za istraživanje podzemnih uzoraka. ESA-in plan iz ožujka 2025. predviđao je lansiranje 2028. i slijetanje 2030., a ne slijetanje 2028. godine.
Na pitanje postoji li život na Marsu – sadašnji ili prošli – još nemamo odgovor. Podzemlje ostaje jedno od mogućih mjesta za potragu. Postojanje vode i eventualnih mikroorganizama u njemu treba provjeriti; ne treba ih predstavljati kao već potvrđenu činjenicu.
