Sudionici koji su uz pomoć umjetne inteligencije rješavali zadatke bili su uspješniji dok im je pomoć bila dostupna. Kada je uklonjena, u samostalnom su testu postizali slabije rezultate od kontrolne skupine. To je obrazac koji su istraživači pronašli u trima kratkim internetskim pokusima.
Rad Grace Liu i suradnika objavljen je u zborniku konferencije COLM 2026. U analizu najnovije verzije rada uključeno je 1058 sudionika.
Što se dogodilo kada je pomoć nestala?
U dvama pokusima sudionici su rješavali zadatke s razlomcima, a u trećem su odgovarali na pitanja o pročitanom tekstu. Sudionici su nasumično raspoređeni u skupine. Dio njih tijekom početnih zadataka mogao se savjetovati s pomoćnikom temeljenim na modelu GPT-5, dok kontrolna skupina nije imala tu mogućnost. Potom je pomoćnik uklonjen, a sve su sudionike čekala tri zadatka koja su morali riješiti sami.
U prvom matematičkom pokusu skupina koja je prethodno koristila pomoć UI-ja točno je riješila prosječno 57 posto završnih zadataka, nasuprot 74 posto u kontrolnoj skupini.
Istraživači su pratili i preskakanje zadataka. Razlika nije bila statistički značajna u ukupnoj analizi drugog pokusa, pa zaključak o smanjenoj upornosti nije jednako čvrst u svakoj usporedbi.
Način uporabe mogao bi biti važan
Lošiji ishodi osobito su se povezivali s traženjem gotovih odgovora. Međutim, sudionici su sami birali kako će koristiti pomoćnika: ta usporedba ne dokazuje da su samo gotovi odgovori uzrok razlike. Pokusi također nisu mjerili pad inteligencije ni trajne posljedice svakodnevne uporabe UI-ja.
Za učenje je zato važno razlikovati uspješno riješen zadatak od sposobnosti da ga se poslije riješi bez pomoći. Ovi pokusi ispituju upravo taj neposredni prijelaz. Ne daju odgovor na pitanje kako bi na samostalnost utjecali mjeseci uporabe takvih alata ili drukčije osmišljena nastava.
