Cvjetovi, plodovi, listovi i sjemenke zarobljeni u jantaru u današnjem Mjanmaru otkrivaju neobičnu vezu između australske geološke prošlosti i azijskih tropskih šuma. Prema novom istraživanju, dio njihove drevne flore prema Aziji je stigao na komadu kopna koji se od australske ploče odvojio prije otprilike 150 milijuna godina.
Međunarodni tim proučio je više od 3000 biljnih fosila starih oko 99 milijuna godina. Među njima je prepoznao najmanje 392 tipa cvjetnica prema razlikama u građi njihovih ostataka. Ti se oblici ne mogu svi pouzdano izjednačiti sa zasebnim vrstama, no svjedoče o iznimno raznolikoj drevnoj biljnoj zajednici.
Rad objavljen 27. listopada u časopisu Nature Ecology & Evolution upućuje na to da se dio jugoistočnoazijske flore počeo razvijati još u kredi, mnogo prije nego što se taj kopneni fragment spojio s Azijom.
Kopno se kretalo, a s njim i biljke
Fosili potječu iz jantara iz savezne države Kachin na sjeveru Mjanmara. Smola je zarobila sitne biljne dijelove i, pretvarajući se u jantar, sačuvala detalje njihove trodimenzionalne građe. Uz cvjetnice, zbirka sadrži paprati, četinjače i druge drevne biljne skupine.
Njihovo je nalazište danas u Aziji, no kopno na kojem su biljke rasle imalo je drukčiji položaj. Zapadnoburmanski blok, poznat kao West Burma Block, odvojio se od sjeverozapadnog ruba australske ploče tijekom jure. Zatim se desecima milijuna godina pomicao prema sjeveru, da bi se prije približno 50 milijuna godina spojio s područjem jugoistočne Azije.
Kopneni fragment tako je nosio čitava staništa. Kada se spojio s jugoistočnom Azijom, biljne skupine koje su na njemu opstale mogle su se proširiti i pridružiti tamošnjoj flori.
Dug boravak u tropima ostavio je trag
Prema autorima, blok je tijekom dugog razdoblja između otprilike 100 i 50 milijuna godina ostao blizu ekvatora, bez velikih nadmorskih visina. Dugotrajan tropski okoliš pogodovao je opstanku starih biljnih skupina i razvoju novih.
Byron Lamont sa Sveučilišta Curtin, jedan od autora, ističe da je to kopno desecima milijuna godina nosilo bogatu tropsku floru koja se razvijala u relativnoj izolaciji. Kasnije je pridonijela nastanku iznimne biljne raznolikosti jugoistočne Azije.
Zbirka se ističe i u usporedbi s drugim poznatim skupovima biljnih fosila iz ranog i srednjeg dijela krede. Bogatstvo različitih oblika pokazuje da su cvjetnice u ekvatorijalnim okolišima već tada bile vrlo raznolike, dok su Zemljom još hodali dinosauri.
Dio mnogo starije povijesti prašuma
Podrijetlo današnjih prašuma složeno je, a zapadnoburmanski blok predstavlja jedan od njegovih izvora. Biljke iz jantara nisu ostale nepromijenjene do danas: istraživanje povezuje njihove drevne evolucijske loze s kasnijim razvojem flore u Aziji.
Taj su put istraživači rekonstruirali povezujući građu fosila s geološkom poviješću područja. Jantar pritom pruža rijedak uvid u biljnu zajednicu koja je na tom kopnu živjela prije njegova spajanja s Azijom.
Nalazi pokazuju da su cvjetnice u tropskim predjelima bile vrlo raznolike već prije gotovo 100 milijuna godina. Njihovu povijest zato treba pratiti zajedno s pomicanjem kontinenata koji su im pružali stanište.
