Ostaci balzama na mumificiranoj glavi staroj oko 2700 godina sadržavaju kemijske tragove povezane s alojom. Nalaz otvara novo pitanje o biljnim sastojcima koje su Egipćani upotrebljavali za očuvanje pokojnika, ali i o značenju jednog zasad nerazjašnjenog naziva u starim tekstovima.
Tim sa Sveučilišta u Marburgu povezao je analizu 24 predmeta iz sveučilišnih i muzejskih zbirki s proučavanjem 41 povijesnog pisanog izvora. Istraživanje je objavljeno 26. listopada u časopisu PNAS, a sveučilište je rezultate predstavilo dan poslije. Nisu proučavali 24 mumije: među predmetima su bili dijelovi mumificiranih tijela, povoji, ostaci balzama i povijesni ljekarnički pripravci.
Dva uzorka, a ne opći recept
Tragovi spojeva povezanih s alojom pronađeni su u dvama predmetima. Uz glavu datiranu u osmo stoljeće prije Krista, riječ je o pripravku iz 18. stoljeća koji se čuva u Njemačkom ljekarničkom muzeju u Heidelbergu. Identitet jednog spoja, nazvanog aloeresin A, dodatno je potvrđen usporedbom s referentnom tvari.
To podupire zaključak da su se u pojedinim uzorcima nalazili proizvodi biljaka roda Aloe. Ne otkriva pouzdano vrstu biljke niti pokazuje da je aloja bila uobičajen sastojak svih egipatskih balzama.
Važna je i jezična zamka: povijesni naziv aloe mogao je označavati različite biljne materijale. Autori razmatraju mogućnost da jedan nerazjašnjeni egipatski izraz označava aloju ili njezin izlučeni sok, ali takav prijevod još nije potvrđen.
Kemijski tragovi povezuju muzejske predmete
Usporedba molekularnog sastava otkrila je i sličnost između zasebno evidentiranog praha i jedne mumificirane glave. Takvi kemijski profili mogu pomoći rekonstruirati izgubljene veze u zbirkama. Ipak, sami ne zamjenjuju provjeru povijesti predmeta.
Dio analiziranog materijala pripadao je pripravcima poznatima kao Mumia vera aegyptiaca, koji su se u Europi prodavali kao lijekovi dobiveni iz mumija. Njihov sastav znatno se razlikovao, premda su se ponavljali tragovi ostarjelih smola četinjača.
Jedan ekstrakt u staničnoj je kulturi umjereno ublažio oštećenja izazvana virusom gripe. Time nije dokazana djelotvornost liječenja ljudi. Glavni doprinos istraživanja ostaje povezivanje kemijskih nalaza sa starim tekstovima: ono sužava moguće odgovore o sastavu povijesnih materijala, uz očuvane neizvjesnosti o njihovu podrijetlu i uporabi.
