Arheolozi su u zapadnoj delti Nila otkrili rimskodobnu nekropolu i industrijski kompleks koji su, prema navodima istraživača, ostali neuznemireni oko 2.000 godina prije nego što su nedavno iskopani. Istraživanja provode stručnjaci Egipatskog Vrhovnog vijeća za starine i Sveučilišta u Padovi na lokalitetima Kom el-Ahmar i Kom Wasit u egipatskoj pokrajini Beheira.
Iskopavanja su otkrila tragove dijela grada čiji se razvoj povezuje s 5. stoljećem prije naše ere. Riječ je o razdoblju u kojem je Egipat bio pod snažnim utjecajem grčke i rimske kulture, a miješanje estetskih i ritualnih elemenata vidljivo je na nalazima poput rezbarija, keramike i predmeta korištenih u pogrebnim obredima.
Nekropola s 23 pokojnika i više vrsta ukopa
U nekropoli su zabilježeni različiti oblici pokopa koji upućuju na više kulturnih slojeva u zajednici koja je ondje živjela. Pronađeni su posmrtni ostaci 23 osobe. Dio pokojnika bio je položen izravno u tlo, dok su drugi bili smješteni u keramičke lijesove. Djeca su pokapana u velikim, izduženim amforama.
Iako je u tom razdoblju mumifikacija i dalje bila prisutna, na ovim lokalitetima nisu pronađene mumije. Opisani su pogrebni običaji koji su spajali egipatske elemente, poput lanenih povoja i hijeroglifa, s rimskim gipsanim pogrebnim portretima na kojima je oslikavano lice pokojnika. Na vanjskoj razini, pronađeni ostaci ne upućuju na nasilje ni na epidemiju, a bioarheološka analiza koja je u tijeku trebala bi dati jasniji uvid u uvjete života te populacije.
Soljena riba, radionice i tragovi grčko-rimskih veza
Uz nekropolu je iskopana i industrijska zgrada dovoljno velika za šest prostorija. Značajan dio prostora, prema tumačenju istraživača, služio je preradi slane ribe, koja je bila važan izvor prihoda, osobito u trgovini na velike udaljenosti u vrijeme kada je postojalo malo načina očuvanja hrane. Kao arheološki trag te djelatnosti pronađeno je 9.700 ribljih kostiju.
U drugim prostorijama pronađeni su dokazi proizvodnje alata od kamena i metala te izrade amuleta od fajanse. Ti su amuleti opisani kao uglavnom jeftini i dostupni širokom krugu ljudi, bez obzira na to koliko su raskošnu grobnicu mogli priuštiti. Često su imali oblik skarabeja ili drugih životinja, a ponekad i božanstava. Izrađivali su se od gline i glazirali u plavozelenoj fajansi.
Prema navodima, nosili su se kao zaštita među živima ili su polagani uz pokojnika kako bi se osigurao ulazak u zagrobni život. U tom se kontekstu navodi da se u nalazima mumija amuleti često pronalaze između povoja te da se skarabej ponekad polagao preko srca kako bi božicu Ma’at uvjerio u čistoću osobe tijekom konačne prosudbe; osobe koje su smatrane nečistima, prema vjerovanju, bile bi prepuštene Ammitu, “proždiraču duša”.
U objektu su pronađene i nedovršene vapnenačke figure, neke gotovo dovršene, a neke tek započete, ostavljene na radnim mjestima u trenutku napuštanja postrojenja. Otkrivene su amfore uvezene iz Grčke i Rima te ulomci grčke keramike, što dodatno upućuje na snažne kulturne i trgovačke veze s grčko-rimskim svijetom.
Među najbolje očuvanim predmetima ističe se par zlatnih naušnica za koje se smatra da su pripadale ženi. Ti su nalazi prebačeni u Egipatski muzej u Kairu, gdje su dostupni javnosti, dok se istraživanja na lokalitetima nastavljaju i trebala bi preciznije razjasniti kako je ta zajednica funkcionirala i u kojim je uvjetima živjela.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
