U špilji Areni-1 u jugoistočnoj Armeniji pronađena je kožna cipela stara oko 5.500 godina. Smatra se najstarijom poznatom zatvorenom kožnom cipelom na svijetu, starijom čak i od obuće koju je nosio Ötzi, ledeni čovjek iz Alpa.
Kako prenosi IFLScience, posebnost nalaza nije samo u njegovoj starosti. Još je neobičnije to što je cipela uopće preživjela. Koža, vezice i slama u unutrašnjosti sačuvani su toliko dobro da su istraživači isprva mislili kako je riječ o predmetu iz mnogo kasnijeg razdoblja.
Kada je Diana Zardaryan 2008. ušla u špilju Areni-1, nije mogla znati da će naići na jedan od najzanimljivijih arheoloških nalaza u Armeniji. Tada je bila 25-godišnja poslijediplomska studentica i sudjelovala je u čišćenju glinenog poda špilje.
U jednom trenutku iz zemlje se pojavila velika nakupina suhih trski. Zardaryan je zamolila radnike da se odmaknu kako bi nalazište mogla pažljivije pregledati. Dok je uklanjala zemlju, pred njom se otvorila jama obložena finom žutom glinom.
Na dnu jame nalazila se preokrenuta zdjela, uz rogove koze i riblju kralježnicu. Kada je podignula zdjelu, ispod nje je napipala organski materijal. U prvi mah pomislila je da je riječ o dijelu životinje. Zatim je shvatila da u rukama drži cipelu.
“Narode, moj se san ostvario: pronašla sam cipelu”, prisjetila se kasnije.
Izgledala je kao predmet star nekoliko stoljeća
Istraživači isprva nisu mislili da je nalaz prapovijestan. Cipela je bila toliko dobro očuvana da su procijenili kako bi mogla biti stara tek 600 ili 700 godina.
Izrađena je od jednog komada goveđe kože. Imala je 19 pari rupica kroz koje je bila provučena kožna vezica. Bila je desna, zatvorena i na prvi pogled prepoznatljiva kao cipela.
Ron Pinhasi, arheolog koji je sudjelovao u istraživanju, istaknuo je da način izrade nije djelovao nimalo strano. Slični oblici obuće u nekim su se dijelovima Europe zadržali sve do 20. stoljeća.
Stvarna starost postala je jasna tek nakon radiougljičnog datiranja u laboratorijima u Oxfordu i Kaliforniji. Cipela nije bila srednjovjekovna. Bila je stara oko 5.500 godina, iz vremena prije šire uporabe bronce.
Kožni predmeti rijetko prežive takvo razdoblje. Koža, biljni materijal i drugi organski ostaci u pravilu se raspadnu mnogo prije nego što do njih dođu arheolozi. Zato je nalaz iz Areni-1 toliko izniman.
Presudni su bili uvjeti u špilji. Okoliš je bio hladan, suh i stabilan, bez većih promjena koje bi ubrzale propadanje. Važnu ulogu imao je i debeo sloj ovčjeg izmeta, koji je prekrio nalaz i pomogao ga sačuvati.
Zato nisu preživjeli samo oblik i koža. Sačuvane su i vezice, a u unutrašnjosti je ostala slama. To je otvorilo dodatno pitanje: je li služila kao toplinska izolacija, kao potpora da cipela zadrži oblik ili kao punjenje nakon što više nije bila u uporabi? Istraživači zasad nemaju konačan odgovor.
Cipela za kamenit krajolik, a ne za vitrinu
Areni-1 nije najstarija obuća na svijetu. U Sjevernoj Americi pronađene su sandale starije od 7.000 godina. Ipak, armenski nalaz poseban je jer je riječ o zatvorenoj, kožnoj cipeli s vezicama, gotovo iznenađujuće bliskoj obući kakvu bismo i danas odmah prepoznali.
Veličina odgovara približno europskom broju 37. No taj podatak govori manje od krajolika u kojem je cipela pronađena. Područje oko špilje kamenito je i teško prohodno, s oštrim stijenama i bodljikavim raslinjem.
U špilji je pronađen i opsidijan koji je morao stići s udaljenosti od najmanje 120 kilometara. To upućuje na ljude koji su se kretali daleko, kroz prostor u kojem dobra obuća nije bila udobnost, nego potreba.
Špilja Areni-1 važna je i zbog svojeg položaja. Nalazi se na prostoru koji povezuje Afriku, Aziju i Europu, a u bakrenom dobu mogla je biti dio širih putova kretanja, razmjene i dodira među zajednicama.
Zato ova cipela nije zanimljiva samo zbog svoje starosti. U njoj se vidi nešto mnogo konkretnije: čovjek koji je morao hodati kroz težak, kamenit krajolik i trebao obuću koja će izdržati. Nije napravljena za ukras, nego za svakodnevno kretanje, hladnoću, oštro kamenje i duga putovanja.
Nakon 5.500 godina možda je najdojmljivije upravo to koliko je taj predmet svakodnevan. Nije oružje, nakit ni znak moći. To je cipela. I baš zato tako snažno povezuje današnji svijet s nečijim davnim korakom kroz prapovijesni krajolik.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
