Najzagonetniji kamen Stonehengea možda su ljudi prenijeli čak iz Škotske

Oltarni kamen Stonehengea, megalit mase oko šest tona, vjerojatno potječe iz sjeveroistočne Škotske. Nova studija pokazuje da ga ledenjaci nisu mogli donijeti do juga Engleske, što ponovno otvara zahtjevnije pitanje: jesu li ga ljudi u neolitiku premještali stotinama kilometara kroz drevnu Britaniju?

Trag iz Škotske mijenja priču o Stonehengeu

Stonehenge se najčešće promatra kroz kameni krug, njegov raspored i pitanje zbog čega je podignut. No Oltarni kamen otvara drukčiju zagonetku. Nije sporno samo čemu je mogao služiti, nego kako je uopće završio u središnjem dijelu tog prapovijesnog spomenika.

Riječ je o velikom bloku pješčenjaka, teškom oko šest tona. Prema novijim geološkim analizama, njegovo podrijetlo najvjerojatnije treba tražiti daleko na sjeveru Britanije, u sjeveroistočnoj Škotskoj.

Ako je ta interpretacija točna, kamen je do područja Stonehengea stigao nakon putovanja dugog oko 700 kilometara. To nije usputan detalj u priči o jednom od najpoznatijih prapovijesnih spomenika na svijetu. Takva udaljenost otvara pitanje organizacije, ruta i sposobnosti neolitičkih zajednica da izvedu pothvat koji bi i danas bio ozbiljan logistički izazov.

Jedno od ranijih objašnjenja bilo je da su Oltarni kamen prema jugu prenijeli ledenjaci. Tijekom posljednjeg ledenog doba golemi ledeni pokrovi doista su pomicali stijene i ostavljali ih daleko od mjesta na kojima su nastale. Na prvi pogled, takav je scenarij nudio jednostavan odgovor.

Nova studija Sveučilišta Curtin pokazuje da se ta mogućnost teško uklapa u podatke.

Istraživači su povezali datiranje mineralnih zrna s modelima kretanja ledenih pokrova. Tako su provjerili je li postojao prirodan put kojim je stijena iz sjeveroistočne Škotske mogla završiti na jugu Engleske.

Modeli pokazuju da su ledenjaci mogli premjestiti stijene dio puta, možda do područja Dogger Bank u Sjevernom moru. No od tamo ne postoji održiva ledenjačka ruta prema Stonehengeu. Prema ovom radu, prirodni procesi ne mogu objasniti cijelo putovanje Oltarnog kamena.

Putovanje od 700 kilometara tražilo je plan

Ako kamen nije stigao ledom, preostaje složeniji scenarij. Oltarni kamen vjerojatno je premještan namjerno, u više etapa, kroz vrlo različit krajolik.

Dr. Anthony Clarke sa Sveučilišta Curtin navodi da dokazi upućuju na planirano premještanje, a ne na slučajan prirodni prijenos. Kamen se mogao vući preko kopna, zatim prevoziti rijekama ili uz obalu ondje gdje je voda nudila lakši pravac.

Ni jedna od tih mogućnosti nije jednostavna. Megalit od šest tona trebalo je pokrenuti, održati stabilnim i premještati bez većih oštećenja. Takav pothvat tražio je vrijeme, poznavanje terena, dogovor i suradnju među zajednicama koje su mogle sudjelovati u različitim dijelovima puta.

Oltarni kamen zato širi priču o Stonehengeu daleko izvan samog spomenika. On upućuje na mrežu kretanja, znanja i suradnje u neolitičkoj Britaniji, u razmjerima koji se često podcjenjuju.

U istraživanju su, uz Sveučilište Curtin, sudjelovali stručnjaci sa Sveučilišta Sheffield Hallam, Sveučilišta u Sheffieldu, organizacije Wessex Archaeology i Sveučilišta u Bristolu.

Sljedeći korak bit će preciznije određivanje mjesta u sjeveroistočnoj Škotskoj iz kojeg Oltarni kamen potječe. Ako se izvor suzi na konkretnu lokaciju, istraživači će moći bolje procijeniti kojim se putovima kamen mogao kretati prema jugu.

Za sada je zaključak jasniji nego prije: ledenjaci nisu dovoljno objašnjenje. Ako je Oltarni kamen došao iz Škotske, njegovo putovanje do Stonehengea bilo je jedan od najzahtjevnijih poznatih pothvata neolitičke Britanije.

Ivan Petričević

Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.