Ostaci kule u drevnom Palepafosu na Cipru pokazuju kako su njegovi stanovnici postupno jačali gradsku obranu još u kasnom brončanom dobu. Iskopavanja na položaju Marchello otkrila su da je pravokutni istak bedema dograđen u gotovo četvrtastu kulu, a keramika pronađena uz temelje zida pomaže odrediti kada je podignut najstariji dio utvrde.
Prema objavi ciparskog Odjela za starine od 22. listopada, prvi je put pouzdano prepoznat obrambeni sustav koji je u Palepafosu postojao još u kasnom brončanom dobu. Nalazi potječu iz iskopavanja tijekom kolovoza i rujna, koja je vodio Konstantinos Kopanias s Nacionalnog i Kapodistrijskog sveučilišta u Ateni.
Marchello se nalazi u današnjoj Koukliji, nešto manje od kilometra sjeveroistočno od poznatog Afroditina svetišta. Bedem i monumentalna vrata bili su poznati iz ranijih istraživanja, ali njihova starost i odnos pojedinih građevina nisu bili dovoljno razjašnjeni. Atenski tim na tom položaju radi od 2021. godine.
Keramika pomaže datirati najstariji bedem
Za datiranje nije presudan samo izgled kamenih ostataka. Uz novootkriveni dio bedema istraživači su pronašli neporemećen sloj s keramikom iz kasnociparskih razdoblja IIC–IIIA, pri kraju brončanog doba. Na površini tog sloja ležala je nakupina lapora, materijala za koji pretpostavljaju da je ondje pripremljen za gradnju.
Lapor je razastrt preko kamenih temelja kako bi se dobila ravna podloga za zid od nepečene opeke. Povezanost keramike, pripremljenog materijala i temelja omogućuje arheolozima da gradnju najranijeg bedema smjeste u određeno razdoblje. Takav kontekst omogućuje pouzdanije datiranje od same usporedbe oblika zida s drugim utvrdama.
Keramika upućuje na arheološko razdoblje, a ne na točnu godinu gradnje. Sačuvani slojevi pokazuju da je kompleks dograđivan u više navrata.
Bastion je prerastao u kulu
Najvažniji arhitektonski nalaz ove sezone odnosi se na bastion, izbočeni dio obrambenog zida. Izvorno je bio pravokutan i podignut tijekom kasnociparskog razdoblja IIIA. Poslije je s prednje strane proširen trostranom dogradnjom, čime je nastala gotovo četvrtasta građevina veličine približno 7,4 puta 7,3 metra.
Debeli zidovi okruživali su središnju prostoriju površine oko devet četvornih metara. Taj raspored podupire tumačenje da je riječ o kuli koja je mogla imati više razina. Sačuvani su, međutim, samo temelji: ne zna se koliko je visoka bila niti se njezin nekadašnji izgled može jednostavno iščitati iz današnjih ruševina.
Kompleks je zatim ponovno ojačan. Uz sjeverozapadnu stranu kule dodan je zid debeo približno 2,7 metara, vjerojatno još tijekom istog brončanodobnog razdoblja. Dogradnje pokazuju postupno proširivanje obrane, ali same po sebi ne otkrivaju tko je gradu prijetio ni jesu li zahvati bili odgovor na određeni napad.
Mnogo kasniji zahvat pripada četvrtom stoljeću prije Krista. Tada je uz sjeveroistočnu i jugoistočnu stranu kule dodan novi zid za ojačanje, čiju starost podupire keramika iz njegova temeljnog rova. Moguće je da je u isto vrijeme proširen i bedem.
Između tih faza ostaje praznina u dokazima. U dijelu koji istražuje atenski tim zasad nisu prepoznati pouzdani tragovi gradnje iz geometrijskog ili arhajskog razdoblja na Cipru. Je li utvrda neprekidno služila obrani grada od brončanog doba do kasnijih popravaka, tek treba utvrditi. Na kraju sezone ostaci su prekriveni zaštitnom tkaninom, a daljnja obrada nalaza trebala bi razjasniti njihov slijed.
