Komet može sadržavati molekule važne za nastanak života, a da ih ipak ne uspije dopremiti na površinu planeta u korisnoj količini. Upravo tu razliku ističe novo istraživanje: dio osjetljivih spojeva uništava se pri udaru, a broj kometa koji pogađaju mladu Zemlju s vremenom brzo opada.
Richard Anslow i suradnici spojili su modele udara, prolaska kroz atmosferu i kretanja kratkoperiodičnih kometa. Zaključuju da bi uspješna dostava dovoljno koncentriranih početnih sastojaka za prebiotičku kemiju bila iznimno rijetka. Riječ je o kemijskim procesima koji prethode nastanku života. Takva rijetkost dovodi u pitanje važnost tog puta za nastanak života, ali ne znači da kometi nisu donosili nikakve organske tvari.
Istraživanje je objavljeno 28. listopada u časopisu Scientific Reports. Tim je izradio 100.000 računalnih simulacija rane povijesti kometnih udara.
Nije dovoljno da molekula postoji u kometu
U središtu je istraživanja cijanovodik, spoj poznat i pod kemijskom oznakom HCN. Može sudjelovati u reakcijama kojima nastaju složenije molekule potrebne za život. Njegova prisutnost u svemiru, međutim, nije isto što i nastanak živog sustava.
Za takav bi scenarij molekule morale preživjeti put do površine, zadržati se u prikladnom okolišu i dosegnuti koncentracije pri kojima daljnje reakcije mogu započeti. Udar je pritom posebno zahtjevan korak: energija oslobođena sudarom može razgraditi upravo spojeve koje je komet donio.
U 54 posto simulacija nije zabilježen nijedan udar koji bi na izloženom kopnu ostavio cijanovodik u koncentraciji koju su autori uzeli kao prag za daljnje reakcije. Pritom su odabrali pretpostavke povoljne za dostavu. Čak i ako prežive udar, molekule se mogu brzo razrijediti u okolnoj vodi.
Provjera jednog puta prema životu
Kozmos je ranije pisao o uvjetima u kojima kometi mogu dostavljati molekule drugim planetima. Novi rad detaljnije provjerava koliko je takav put bio učinkovit na ranoj Zemlji.
Rad ne utvrđuje gdje je život nastao niti isključuje sve izvanzemaljske izvore organskih spojeva. Ispituje uži scenarij u kojem kometni udari stvaraju dovoljno bogate zalihe početnih molekula na ranoj Zemlji.
