Stijene uz rub kratera Jezero na Marsu čuvaju tragove najmanje triju razdoblja djelovanja vode. Podaci NASA-ina rovera Perseverance upućuju na to da je ondje najprije tekla podzemna voda, potom se nalazilo jezero, a naposljetku je kroz stijene protjecala toplija voda.
Područje Margin Unit nalazi se uz unutarnji rub kratera i nekadašnju obalu jezera. Znanstvenici su ondje očekivali sedimentne stijene nastale taloženjem pijeska i mulja, no rover je pronašao magmatske stijene bogate olivinom. Minerali u njima sačuvali su tragove promjena koje je izazvala voda prolazeći kroz stijene.
Podzemna voda, jezero i toplina
Visinska razlika između dijelova područja iznosi oko 265 metara. Na višim dijelovima rover je zabilježio krupnozrnate stijene s tek malobrojnim tragovima djelovanja vode. Niže, bliže nekadašnjem dnu jezera, zrna olivina bila su napuknuta i kemijski izmijenjena, a u pukotinama su se nalazili različiti minerali.
Istraživači smatraju da je kroz stijene najprije tekla podzemna voda bogata ugljikovim dioksidom. Reakcijom s olivinom nastali su karbonatni minerali koji su ispunili pukotine. Danas se vide kao tanke, izdignute žile jer su otporniji na trošenje od okolne stijene.
Drugi tragovi upućuju na djelovanje jezera koje je nekoć ispunjavalo dio kratera. U stijenama ispod nekadašnje obale pronađen je silicijev dioksid. Njegova raspodjela razlikuje se od one u višim slojevima, što upućuje na to da je voda iz jezera ondje ostavila drukčiji mineralni trag.
U istočnom dijelu područja Margin Unit pronađene su žile ispunjene kalcijevim sulfatom i fluoritom. Ti minerali upućuju na prolazak toplije vode kroz stijene. Neke su žile široke oko 25 centimetara. Mogle su nastati u hidrotermalnom sustavu, u kojem vodu zagrijava toplina iz unutrašnjosti planeta.
Istraživači su analizirali više od 185 mjerenja koja je prikupio instrument SuperCam na jarbolu rovera. Kada njegov laser pogodi stijenu, nastaje plazma. Instrument analizira svjetlost koju ona emitira kako bi procijenio kemijski sastav stijene.
Poznat je redoslijed, ali ne i točno vrijeme
Analiza pokazuje kojim su redom voda i toplina mijenjale stijene, ali ne i kada se to dogodilo. Znanstvenici još ne mogu odrediti koliko je vremena prošlo između djelovanja podzemne vode, jezera i kasnije hidrotermalne aktivnosti.
Karbonatni minerali i silicijev dioksid važni su u potrazi za tragovima drevnog života jer na Zemlji mogu sačuvati kemijske naznake mikroorganizama. Njihova prisutnost na Marsu, međutim, nije dokaz da je ondje bilo života. Otkriće pokazuje koliko su različiti vodeni procesi mijenjali stijene na istom području.
Perseverance je ranije zabilježio i tragove drevne plaže u krateru Jezero. Nova analiza pokazuje da je voda ondje ostavila tragove i duboko u stijenama, a ne samo u reljefu i naslagama uz nekadašnju obalu. Uzorci koje rover prikuplja mogli bi omogućiti detaljniju laboratorijsku analizu ako budu dopremljeni na Zemlju.
