Kardaševa skala metoda je mjerenja razine tehnološkog razvoja pojedine civilizacije prema snazi kojom raspolaže, odnosno energiji koju koristi u jedinici vremena. Ovu skalu prvi je predložio sovjetski astronom Nikolaj Kardašev (1932.-2019.) još 1964. godine u svojem radu „Prijenos informacija kod izvanzemaljskih civilizacija“.
Kardaševa ljestvica hipotetske je naravi i odnosi se na potrošnju energije u kozmičkim razmjerima. Kardaševa skala u više je navrata nadograđivana od strane znanstvenika kao što su astronom i astrofizičar Carl Sagan, teoretski fizičar Michio Kaku te kozmolog i teoretski fizičar John D. Barrow. Postoji nekoliko klasifikacijskih varijanti, a najčešće se govori o tipovima civilizacije od 0 do 3 (rimski I-III) odnosno od 0 do 6 (I-VI). Svrha ove klasifikacije jest kako bi pomogla u znanstvenoj potrazi za izvanzemaljskom inteligencijom (SETI).
Izvorna Kardaševa klasifikacija opisuje tri tipa. Kasnija Saganova interpolacija razdvaja susjedne cijele tipove jednakim omjerom snage, a ne jednakom apsolutnom razlikom. Različite konvencije ne treba miješati, kako objašnjava stručni pregled povijesti ljestvice.
Tip I
U izvornom radu iz 1964. tip I odgovarao je približno tadašnjoj zemaljskoj potrošnji: 4 × 1019 erg/s, odnosno 4 × 1012 W. Kasnije tumačenje tipa I kao iskorištavanja energije na razini planeta nije ista definicija. U Saganovoj interpolaciji razina 1,0 odgovara snazi od 1016 W. Vat je jedinica snage, a ne količine energije.
Tip II
Tip 2 koristi svu energiju koju zrači njena zvijezda, zahvaljujući tehnologiji koja se naziva Dysonova sfera – hipotetska megastruktura koju je opisao Freeman Dyson, a koja se sastoji od sustava orbitirajućih satelita oko zvijezde koji ujedno prikupljaju svu Sunčevu energiju. Drugi tip opisuje raspolaganje snagom na razini jedne zvijezde; više zvjezdanih sustava nije uvjet njegove definicije. Moguće je i korištenje energije akrecijskog diska crne rupe ili upotreba materijala direktno prikupljenog sa pojedine zvijezde. Izvorna procjena za tu razinu iznosila je približno 4 × 1033 erg/s, odnosno 4 × 1026 W.
Tip III
Izvorna procjena za tip III iznosila je približno 4 × 1044 erg/s, odnosno 4 × 1037 W: snaga na galaktičkoj razini. Treći tip civilizacije može primjenjivati slične metode kao tip 2, ali to čini u svim zvjezdanim sustavima unutar galaksije. Ova civilizacija može koristiti energiju koju ispuštaju supermasivne crne rupe, bijele rupe, kvazari te izboji gama zraka. Civilizacija ovog tipa, mogla bi se transformirati u samoreplicirajuće robote ili svjetlosne objekte, a za putovanje svemirom koristili bi warp pogon i teleportaciju putem crvotočina. Izvorni prijedlog obuhvaća tri tipa. Kasnija proširenja nisu jedinstvena, a Barrowova ljestvica s oznakama minus opisuje drugu dimenziju: upravljanje sve manjim strukturama. Sama potrošnja energije ne jamči nijednu od prethodno navedenih egzotičnih tehnologija.
Kako mi stojimo na Kardaševoj skali?
U Saganovoj interpolaciji vrijedi K = (log10(P/W) − 6) / 10, pri čemu je P snaga. Zato tipovi 1, 2 i 3 odgovaraju 1016, 1026 i 1036 W. To nisu iste brojčane vrijednosti kao u izvornoj procjeni.
Kardašev je smatrao da je, s pretpostavkom od 1-postotnog rasta godišnje, našoj civilizaciji potrebno oko 3.200 godina kako bi dosegla tip 2 te oko 5.800 godina za tip 3. Michio Kaku smatra da s povećanjem konzumacije energije od 3% godišnje, možemo doseći tip 1 kroz 100 do 200 godina, tip 2 unutar nekoliko tisuća godina, a tip 3 tek za 100.000 do milijun godina. Takvi rokovi ovise o pretpostavljenom rastu, a nisu potvrđen raspored budućeg razvoja. Procjene položaja čovječanstva na interpoliranoj ljestvici obično su oko 0,7 i ovise o godini i upotrijebljenim podacima o potrošnji.
Međutim, neki stručnjaci smatraju kako bi se prijelaz sa tipa 0 na tip 1, za mnoge civilizacije mogao pokazati auto-destruktivnim zbog uništenja vlastitog planeta ili biološki zadanih ograničenja. S druge strane, postoje mogućnosti kao što su kolonizacija drugih planeta, digitalizacija civilizacije kroz „upload“ umova te razvoj umjetne inteligencije, što bi dopustilo danoj civilizaciji da prekorači spomenute prepreke.
Civilizacije prema dostupnoj količini informacija
Carl Sagan predložio je još jednu dimenziju rangiranja koja se ovaj put ne odnosi na konsumpciju energije. Riječ je o količini informacija koja je dostupna civilizaciji. Slovo A predstavljalo bi 106 jedinstvenih bitova informacija (manje od naše trenutne razine), a svako sljedeće slovo značilo bi povećanje informacijskog kapaciteta za jedan red magnitude.
Slovo Z predstavljalo bi 1031 bitova, razinu za koju se smatra da niti jedna civilizacija ne može postići zbog ograničenja poput starosti svemira i nemogućnost komunikacije informacija na velike udaljenosti. U kombiniranoj oznaci poput 0,73 J decimalni broj odnosi se na energetsku ljestvicu, a slovo na zasebnu informacijsku kategoriju; nije riječ o jednoj informacijskoj mjeri.
Seti gradi mrežu za otkrivanje svjetlosne komunikacije izvanzemaljskih civilizacija
Civilizacije prema John D. Barrowu
John D. Barrow primijetio je da se sukladno našem razvoju, ljudi fokusiraju na sve manje i manje razine našeg okoliša. Temeljem toga, Barrow je predložio klasifikaciju prema upravljanju sve manjim strukturama koja polazi od tipa I-minus i završava tipom Omega-minus.
Tip I-minus civilizacija može manipulirati objektima koji su nešto veći ili manji od njih samih. Mogu graditi različite strukture, zgrade, kuće te rudariti, spajati i razbijati krute tvari. Tip II-minus može upravljati genima, utjecati na razvoj živih bića, transplantirati ili mijenjati dijelove svojeg tijela, čitati i prepravljati svoj genetski kod. Tip III-minus može manipulirati molekulama i molekularnim vezama te izrađivati inovativne materijale. Tip IV-minus bavi se pojedinačnim atomima, proizvodi nanotehnologiju na razini atoma, kao i kompleksne oblike umjetnog života. Ćirkovićev pregled iz 2015. smješta čovječanstvo približno na tip II-minus, uz napredak prema tipu III-minus.
Tip V-minus označava civilizaciju koja se bavi organiziranjem, upravljanjem i inženjeringom čestica i jezgri atoma, dok tip VI-minus radi isto to sa kvarkovima i leptonima. Konačno, dolazimo do tipa Omega-minus koji može manipulirati osnovnom strukturom prostora i vremena.
U popularnim spekulacijama koje prenosi Big Think, na makro razini posljednji Omega tip civilizacije vlada multi-svemirom, putujući vremenom u prošlost ili budućnost kroz sve moguće svemire, uključujući one s drugačijim zakonima fizike od našeg. Omega civilizacijska razina smatra se praktički istovjetna božanskom jer omogućava bilo kakvu radnju, bilo gdje i bilo kada, od najmanje do najveće razine. Neki također spekuliraju da takva vrsta napredne inteligencije stoji u pozadini nastanka našeg svemira kao svojevrsne simulacije ili projekcije više stvarnosti.
Takvi opisi nisu potvrđene tehnologije ni empirijski utvrđene civilizacijske razine.
Izvori:
Ćirković, M. M. (2015). Kardashev’s Classification at 50+: A Fine Vehicle with Room for Improvement. Serbian Astronomical Journal, 191, 1–15.