Analize drevnog DNK-a upućuju na to da su preci današnjih Indijanaca stigli iz Azije u Ameriku najranije prije 21.000 godina, tijekom najhladnijeg razdoblja posljednjeg ledenog doba. Raniji dolasci drugih skupina ipak nisu isključeni. Za pojedina područja još nema uzoraka drevnog DNK-a koji bi omogućili provjeru tih migracija.
Novi pregled genetskih istraživanja bavi se podrijetlom današnjih starosjedilačkih naroda Amerike. Njihovi preci nisu nužno bili prvi ljudi koji su stigli u Ameriku: ranije skupine mogle su nestati ili ostaviti genetske tragove koji u dostupnim uzorcima još nisu prepoznati.
Rad objavljen u časopisu Current Opinion in Genetics & Development uspoređuje genetske podatke s trima glavnim objašnjenjima naseljavanja Amerike. Jedno pretpostavlja dolazak prije više od 25.000 godina, drugo tijekom najhladnijeg dijela posljednjeg ledenog doba, a treće nakon tog razdoblja, prije manje od 14.000 godina. Potonji je model dugo bio poznat kao teorija da su pripadnici kulture Clovis bili prvi stanovnici kontinenta.
Što se može iščitati iz drevnog DNK-a?
Prvi cjeloviti genom dobiven iz ostataka drevnog stanovnika Amerike objavljen je tek 2010. godine. Riječ je o osobi koja je prije približno 4.000 godina živjela na Grenlandu. Od tada je objavljeno oko 250 cjelovitih genoma te podaci o odabranim genetskim varijantama iz različitih dijelova genoma približno 1.200 drevnih stanovnika.
Ti su nalazi omogućili rekonstrukciju dijela povijesti populacija koje su iz Azije stigle u Ameriku. Prema pregledu, skupina koja je prije približno 25.000 godina živjela u Sibiru ili Beringiji razdvojila se na više genetskih loza. Među njima su bile loze povezane s drevnim stanovnicima Amerike i Beringije, ali i skupine čije se postojanje zasad zaključuje posredno, iz genetskih tragova u drugim populacijama.
Beringija je u to vrijeme povezivala sjeveroistočnu Aziju i Aljasku. Zbog mnogo niže razine mora ondje se prostiralo kopno, na području koje je danas dijelom pod morem. Ledeni pokrovi i pad razine mora tijekom posljednjeg ledenog doba bitno su mijenjali putove kojima su ljudi mogli prolaziti.
Genetski podaci upućuju na brzo širenje uz pacifičku obalu i moguće novo razdvajanje populacija prije približno 16.000 godina. Daljnje naseljavanje nije bilo jedinstven događaj: kasniji kontakti i miješanje skupina ostavili su različite tragove, među njima i genetsku povezanost pojedinih amazonskih naroda s drevnim azijskim lozama.
Otisci stopala upućuju na raniji dolazak ljudi
Najstariji ljudski ostaci iz Amerike iz kojih je dosad izdvojen genom pripadaju djetetu poznatom kao Anzick-1. Pronađeni su u Montani i stari su približno 12.800 godina. Procjena da su preci današnjih Indijanaca stigli najranije prije 21.000 godina ne temelji se, dakle, na ostacima te starosti. Znanstvenici su do nje došli rekonstruirajući razdvajanje i migracije populacija na temelju dostupnog DNK-a.
Arheološki nalazi upućuju na raniju prisutnost ljudi. Ljudski otisci stopala na nalazištu White Sands u Novom Meksiku datirani su na približno 23.000 godina. Ako je to datiranje točno, ljudi su ondje živjeli prije vremena koje genetski pregled predlaže za dolazak predaka današnjih zajednica.
Koautorice pregleda, Bethany Potter i Savannah Hay, za LiveScience navode da dostupni podaci ne pokazuju znatan genetski doprinos stanovnika nalazišta White Sands precima današnjih Indijanaca. To se može objasniti na više načina: njihovi potomci možda nisu obuhvaćeni dosadašnjim uzorkovanjem, genetski doprinos mogao je biti malen ili drevni DNK te skupine još nije pronađen.
Indijanci iz zajednice Acoma Pueblo, koji danas žive u toj regiji, smatraju da su otiske ostavili njihovi preci, napominju istraživačice.
Za velika područja Amerike još nema podataka
Uzorci drevnog DNK-a ne potječu iz svih dijelova Amerike. Potter i Hay ističu da još nema objavljenih drevnih genoma s Velikih ravnica, premda upravo ondje djeluje njihova istraživačka skupina. Bez tih podataka nije moguće provjeriti jesu li na tom području živjele skupine koje su stigle u Ameriku ranije.
Novi uzorci stoga bi mogli promijeniti sadašnju sliku, ali njihovo prikupljanje zahtijeva suradnju sa starosjedilačkim zajednicama. Potter i Hay ističu da istraživanja namjerno napreduju polako kako bi se s ljudskim ostacima postupalo uz poštovanje prema potomcima, koji sudjeluju i u određivanju istraživačkih pitanja.
Dostupni arheološki i genetski nalazi još ne daju jedinstven odgovor na pitanje kada su prvi ljudi stigli u Ameriku. Za provjeru ranijih migracija posebno nedostaje DNK iz starijih razdoblja i područja koja dosad nisu istražena. Ti bi uzorci mogli pokazati jesu li se najranije skupine pomiješale s kasnijim doseljenicima ili su njihovi genetski tragovi s vremenom nestali.
