Ljudi koji su prije otprilike 23.000 godina ostavljali otiske stopala u današnjem Novom Meksiku prolazili su krajolikom koji se mogao znatno promijeniti tijekom njihova života. Nova analiza sedimenata iz nacionalnog parka White Sands povezuje njihove tragove s povlačenjem velikog jezera, promjenama vegetacije i naglim sušnim razdobljima.
Proširena iskapanja otkrila su 20 slojeva ili skupina slojeva s ljudskim otiscima. Poboljšana datiranja smještaju taj niz između približno 23.500 i 21.700 godina prije sadašnjosti, u najhladniji dio posljednjeg ledenog doba. Unutar tog dugog razdoblja izmjenjivali su se mnogo kraći klimatski poremećaji.
Kathleen Springer, Jeffrey Pigati, Jessica Tierney i suradnici u časopisu Science Advances rekonstruirali su okoliš u vremenskim koracima prosječno dugima oko 50 godina. Za kopneni zapis iz tog dijela ledenog doba takva razlučivost omogućuje neuobičajeno podroban pogled na uvjete u kojima su ljudi živjeli.
Pelud je pomogla preciznije datirati otiske
White Sands već je poznat po otiscima koji upućuju na vrlo ranu prisutnost ljudi u Sjevernoj Americi. Novi rad proširuje niz poznatih tragova i preciznije određuje njihovu starost.
Istraživači su radiokarbonski datirali pelud četinjača i sjemenke vodenih biljaka. Usavršili su postupak izdvajanja do približno 75.000 peludnih zrnaca po uzorku te smanjili utjecaj suvremenog ugljika koji može dospjeti u uzorak tijekom laboratorijske obrade.
U donjem dijelu niza sjemenke su davale starije rezultate od peludi iz istih slojeva. Autori to povezuju s takozvanim učinkom tvrde vode: vodena biljka može iskoristiti ugljik koji je stariji od nje same i tako prividno povećati radiokarbonsku starost uzorka. Usporedba s peludi omogućila je korekciju tih datuma.
Od jezera i četinjača do sušnijeg krajolika
Prije približno 24.200 do 23.600 godina jezero Otero prekrivalo je istraživano područje. Pelud pokazuje da su u okolnim gorama rasle četinjače. Kasnije se jezero počelo povlačiti, dok su zatopljenje i jače isparavanje postupno smanjivali raspoloživu vodu.
Biljni voskovi sačuvali su dodatne tragove. Odnosi izotopa vodika u njima pomogli su rekonstruirati promjene u oborinama, a lipidi mikroorganizama dali su pokazatelje temperature i slanosti. Kad se ti podaci usporede s peludi i sastavom sedimenata, pojavljuje se dosljedan zapis promjene okoliša.
Na dugotrajan trend zatopljenja i isušivanja nadovezale su se kraće oscilacije. Oko 23.200 godina prije sadašnjosti nastupilo je izrazito sušno razdoblje koje autori povezuju s drugim Dansgaard–Oeschgerovim događajem, naglim klimatskim poremećajem zabilježenim i u grenlandskom ledu.
Na istraživanom mjestu plitko jezero tada je zamijenila povremeno vlažna jezerska ravnica. Ljudi i velike životinje mogli su hodati po novootkrivenom spletu mokrog i suhog tla, ostavljajući tragove koji su se očuvali u sedimentima. Vegetacija se također mijenjala, od četinjača prema otvorenijem krajoliku s hrastovima i pelinom.
Tragovi prolaska, a ne dokaz naselja
Tim je izmjerio 152 ljudska otiska. Među njima su tragovi djece te adolescenata ili odraslih, a sačuvani su i životinjski otisci te linearni tragovi protumačeni kao posljedica vuče jednostavnih drvenih konstrukcija za prijevoz tereta.
U samom istraženom dijelu nalazišta nema dokaza o naselju ili okupljalištu. Autori ga tumače kao prostor prolaska. Ponavljanje otisaka kroz gotovo dva tisućljeća pokazuje da su se ljudi vraćali u bazen, ali ne otkriva jesu li ondje neprekidno živjele iste skupine ni kako su se točno prilagođavale.
Daljnje povezivanje tragova s okolnim nalazištima moglo bi pomoći razjasniti te putove. Za sada sedimentni niz pokazuje kada je jezero ustupalo mjesto prohodnom tlu i u kakvim su promjenjivim uvjetima ljudi njime hodali.
