Svijetli obrisi na satelitskim snimkama pobudili su nadu da je pronađen avion Amelije Earhart, no pregled na terenu pokazao je da je najvjerojatnije bila riječ o naplavljenim stablima. Ekspedicija na pacifičkom atolu Nikumaroro pregledala je mjesto na kojem se nalazio takozvani objekt Taraia i utvrdila da je njegov metalni sjaj potjecao od stvrdnute naslage koraljnog pijeska.
Time je odbačena jedna konkretna pretpostavka u potrazi za zrakoplovom nestalim 1937. godine. Tim nije pronašao dokaz koji bi Ameliju Earhart ili njezin Lockheed Electra 10-E povezao s atolom. Ipak, iz lagune je izvadio čeličnu cijev dugu oko 76 centimetara, koju tek treba proučiti.
Rezultate su objavili organizatori ekspedicije, u kojoj su sudjelovali Archaeological Legacy Institute, zaklada Purdue Research Foundation i Sveučilište Purdue.
Zašto je drvo izgledalo poput metala
Objekt Taraia uočen je na satelitskim snimkama 2020. godine, uz pješčani sprud istoimenog poluotoka u laguni atola Nikumaroro. Svijetli, izduženi obrisi potaknuli su pretpostavku da bi mogla biti riječ o dijelovima nestalog zrakoplova. Na tim se snimkama nije moglo pouzdano razaznati od čega se predmet sastoji.
Kada je ekipa stigla do lokacije, velik dio materijala već se raspao i more ga je odnijelo. Ostao je samo jedan razgranati dio u obliku slova Y, znatno manji od cjeline vidljive na ranijim snimkama. Pregled na terenu pokazao je da se sjaj može objasniti karbonatnom prevlakom. Sličnu stvrdnutu naslagu koraljnog pijeska istraživači su pronašli i na drugim predmetima.
Takav nalaz podupire zaključak da su na snimkama bila velika stabla nanesena uz sprud, a ne metalna konstrukcija aviona.
Putovanje od pet dana i kratak rad na obali
Ekspedicija je 6. listopada krenula iz Tarawe u Kiribatiju. Do atola Nikumaroro putovala je pet dana morem, a loše vrijeme produljilo je boravak. Ekipa je provela sedam dana u blizini atola, od čega je četiri dana na kopnu postavljala opremu i istraživala teren.
Istraživači su pretraživali i kopno i podmorje te prikupili više predmeta. Čeličnu cijev pronašli su u laguni uz poluotok Taraia, ali njezino podrijetlo još nije utvrđeno.
Proučavanjem tih nalaza ekipa želi provjeriti i kako se predmeti kreću kroz lagunu. Prema toj pretpostavci, materijal može ući iz Tihog oceana kroz prolaz Tatiman na zapadnoj strani atola, prijeći lagunu i nakupiti se uz poluotok Taraia, nasuprot prolazu. Takvo bi kretanje objasnilo nakupljanje materijala uz poluotok, ali ne bi otkrilo podrijetlo pojedinih predmeta.
Nestanak iz 1937. ostaje neriješen
Amelia Earhart i navigator Fred Noonan nestali su 2. srpnja 1937., nakon polijetanja iz Laea u današnjoj Papui Novoj Gvineji. Letjeli su prema otoku Howland, oko 644 kilometra sjeverozapadno od atola Nikumaroro, na jednoj od posljednjih etapa pokušaja leta oko svijeta.
Prema hipotezi o kojoj se raspravlja desetljećima, Earhart i Noonan sletjeli su na greben atola Nikumaroro i ondje ostali odsječeni od svijeta. Članovi ove ekspedicije i dalje podupiru tu mogućnost, no njihov najnoviji terenski rad nije donio izravan dokaz da su Earhart i Noonan doista stigli na atol.
Nova potraga razlikuje se od sonarskog nalaza kod Howlanda o kojem smo pisali 2024. Ovoga puta polazište nisu bili obrisi na dubokom morskom dnu, nego predmet u plitkoj laguni. Pregled izbliza razjasnio je što je stvaralo odsjaj, ali sudbina aviona i njegove posade ostaje nepoznata.
Purdue je najavio nastavak potrage, a ekipa će nastaviti proučavati prikupljene predmete. Među njima je i čelična cijev, za koju tek treba utvrditi odakle je dospjela u lagunu.
