Homo erectus živio je u gustim tropskim šumama južne Kine, pokazuju novi nalazi zuba iz dviju špilja. Fosili potječu iz razdoblja iz kojeg je u Kini dosad bilo malo pouzdano datiranih ostataka te vrste, a njihova kemijska analiza osporava pretpostavku da su joj za opstanak trebali otvoreni travnjaci i rijetke šume.
U špiljama Baxian i Naxian, u autonomnoj regiji Guangxi, pronađeno je devet zuba drevnih pripadnika ljudskog roda. Osam ih je prema građi pripisano vrsti Homo erectus. Analiza sačuvanih bjelančevina dodatno podupire tu identifikaciju za četiri zuba, navode Wei Liao i suradnici u radu objavljenom 18. studenoga u časopisu Nature.
Bjelančevine razlikuju populacije
Istraživači su uspoređivali vanjski oblik zuba i unutarnju granicu cakline i dentina, snimljenu mikroračunalnom tomografijom. U pet zuba pronašli su i sačuvane dijelove bjelančevina cakline. Četiri nose promjenu u bjelančevini ameloblastinu kakva je dosad zabilježena samo kod starijih kineskih primjeraka Homo erectusa.
Po još jednoj promjeni u sastavu bjelančevina ti se zubi razlikuju od ranije analiziranih fosila. Autori ih pripisuju dosad molekularno neistraženoj populaciji Homo erectusa.
Deveti zub, označen kao PA1796, odstupa i građom i sastavom bjelančevina. Mogao bi pripadati denisovcima ili nekoj drugoj skupini, ali dostupni podaci ne omogućuju pouzdanu identifikaciju. Nalaz upućuje na to da je na tom području živjela i druga skupina drevnih ljudi.
Tragovi šume sačuvani u caklini
Drugi rad u Natureu, koji su vodili Kira Westaway, Renaud Joannes-Boyau i Wei Liao, donosi procjenu starosti fosila i rekonstrukciju tadašnjeg okoliša. Tim je povezao 43 rezultata datiranja dobivena primjenom pet metoda. Za fosilne naslage Baxiana dobio je raspon od približno 324.000 do 184.000 godina, a za Naxian od 319.000 do 241.000 godina.
Ti rasponi određuju moguću starost fosila, a ne trajanje neprekidnog boravka jedne populacije. Nalazi ipak pokazuju da je Homo erectus u Kini živio i nakon razdoblja prije oko 400.000 godina, iz kojeg potječu raniji pouzdano datirani primjerci.
Omjeri izotopa ugljika u zubima hominina i drugih sisavaca upućuju na prehrambeni lanac vezan uz šumu zatvorenih krošanja. S takvim se okolišem slažu i pronađene životinjske vrste. U naslagama dviju špilja pronađeno je više od 18.000 fosila sisavaca. Ostatke su ondje prvotno nakupljali dikobrazi.
Homo erectus poznat je iz vrlo različitih dijelova Afrike i Azije, od ranih nalazišta u Južnoj Africi do mnogo mlađih fosila na Javi. Novi nalazi pokazuju da uspješno korištenje tropskih šuma nije bilo ograničeno na našu vrstu, Homo sapiens.
Omjeri izotopa stroncija u caklini upućuju i na moguća kretanja izvan lokalnog vapnenačkog područja, možda prema današnjem sjevernom Vijetnamu. Uzorak je malen, a iz tih se podataka ne može rekonstruirati točan put pojedinca. Za provjeru tih kretanja trebat će više fosila i bolji podaci o geološkom sastavu okolnih područja.