Paleontologija

Zašto znanstvenici zaključuju da je Homo sapiens nastao u Africi

Stari ljudski ostaci izvan Afrike često se tumače kao dokaz drukčijeg podrijetla naše vrste. Fosilni i genetski podaci pokazuju zašto takav zaključak nije opravdan i kako su migracije oblikovale današnje ljude.

Lubanja Homo sapiensa snimljena sprijeda u muzejskom postavu

Tvrdnje da Homo sapiens nije nastao u Africi često se pozivaju na stare ljudske ostatke pronađene u Europi ili Aziji. No ti ostaci ne pripadaju nužno našoj vrsti, niti njihova starost sama po sebi dokazuje gdje je ona nastala. Fosili i genetski podaci podupiru afričko podrijetlo modernog čovjeka, iako je njegova kasnija povijest uključivala više migracija i miješanje s drugim ljudskim skupinama.

Stariji fosil pronađen izvan Afrike može pokazati da su ljudi stigli na neko područje ranije nego što se mislilo. Da bi se utvrdilo što taj nalaz govori o podrijetlu Homo sapiensa, treba najprije znati kojoj je vrsti pripadao.

Homo sapiens i ljudski rod nisu isto

Svi današnji ljudi pripadaju vrsti Homo sapiens. Rod Homo obuhvaća i druge, izumrle vrste, među kojima su Homo erectus i neandertalci. Njihove se povijesti preklapaju, ali se ne mogu svesti na jednu migraciju ili jedan trenutak nastanka.

Homo erectus proširio se iz Afrike u Aziju prije približno 1,8 milijuna godina, mnogo prije pojave naše vrste. Ljudski ostaci te starosti u Aziji stoga nisu dokaz da je ondje nastao Homo sapiens. Važno je razlikovati početke ljudskog roda od pojave modernog čovjeka.

Česta je i pogrešna predodžba o srodstvu ljudi s današnjim čovjekolikim majmunima. Ljudi nisu nastali od čimpanza koje danas žive u Africi. S njima dijelimo dalekog zajedničkog pretka, nakon kojega su se evolucijske grane razdvojile. Smithsonianov program za istraživanje ljudskog podrijetla navodi da genetske usporedbe potvrđuju blisko srodstvo ljudi, čimpanza i bonoba.

Najstariji fosili naše vrste dolaze iz Afrike

Među najstarijim poznatim ostacima vrste Homo sapiens nalaze se fosili iz Jebel Irhouda u Maroku, stari približno 300.000 godina. Njihovo lice slično je licu današnjih ljudi, dok je dio lubanje u kojem se nalazi mozak izduženiji.

Takva kombinacija pokazuje zašto je teško odrediti točan trenutak pojave vrste. Znanstvenici uspoređuju više anatomskih značajki, a one se nisu nužno razvile istodobno. Iz nepotpunog fosila često je teško pouzdano utvrditi kojoj je vrsti pripadao i koliko je blisko srodan današnjim ljudima.

Smithsonian nastanak Homo sapiensa smješta u Afriku prije približno 300.000 godina. Afrički nalazi iz različitih razdoblja omogućuju praćenje promjena u građi ranih ljudi, dok genetske analize pružaju zasebnu provjeru njihova srodstva i kasnijeg širenja.

DNK čuva tragove migracija

Važan dio dokaza jest velika genetska raznolikost afričkih populacija. Skupine koje su napustile kontinent ponijele su samo dio te raznolikosti. Kasnije širenje njihovih potomaka ostavilo je prepoznatljiv trag u genomima današnjih ljudi izvan Afrike.

Usporedba DNK omogućuje rekonstrukciju razdvajanja populacija i njihovih ponovnih susreta. Zaključak o podrijetlu pritom se oslanja na skup genetskih i fosilnih podataka, a ne na jedan gen ili jednu lubanju.

Afričko podrijetlo ne znači da je naša vrsta nastala u jednoj maloj zajednici na jednom mjestu. Prema pregledu londonskog Prirodoslovnog muzeja, sve više dokaza podupire razvoj iz više povezanih afričkih populacija. Te su skupine mogle dugo živjeti odvojeno i razvijati različita obilježja, a zatim se ponovno susretati i imati zajedničko potomstvo.

Rani izlazak iz Afrike ne mijenja mjesto nastanka

Homo sapiens nije napustio Afriku samo jednom. Fosili i arheološki nalazi pokazuju ranije širenje izvan kontinenta, dok su kasnije migracije ostavile znatan genetski trag u današnjim populacijama. Neke ranije skupine nestale su, a njihove se putanje i odnosi još istražuju.

U Euroaziji su naši preci susretali neandertalce i denisovce te s njima imali potomstvo. Dio tog nasljeđa sačuvan je u genomima današnjih ljudi. Kako opisuje Prirodoslovni muzej u pregledu migracija, udio neandertalske DNK u mnogim populacijama podrijetlom izvan Afrike iznosi oko dva posto, pri čemu se taj udio razlikuje među populacijama.

Znanstvenici istražuju i gdje su se skupine zadržavale nakon izlaska iz Afrike. Jedna od takvih studija povezuje rane migracije s dugotrajnim boravkom na Perzijskoj visoravni. Takvi nalazi razrađuju povijest širenja naše vrste, ali ne dokazuju da je ona nastala izvan Afrike.

Otvoreno ostaje kako su različite afričke populacije pridonijele nastanku Homo sapiensa i koliko su se često povezivale. Za precizniji odgovor potrebni su novi, pouzdano datirani fosili i genetski podaci iz područja koja su dosad slabo istražena.


Ivan Petričević

O autoru

Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.

Izvori i znanstvena publikacija

Homo sapiens; Modern humans, Homo sapiens: When, where and how did we evolve?

Teme
  • afrika
  • Genetika
  • Homo sapiens
  • Ljudska Evolucija
  • neandertalci

Neovisno novinarstvo

Podrži Kozmos bez oglasa

Članstvo pomaže financirati neovisne priče o znanosti, svemiru i tehnologiji.

Podrži Kozmos

Kozmos bez oglasa

Podrži neovisne priče o svemiru, znanosti i tehnologiji.

Članstvo pomaže održati Kozmos.hr i može uključivati dodatne sadržaje na Buy Me a Coffee, dok članci na Kozmos.hr-u ostaju javno dostupni.

Postani član Bez oglasa. Više znanosti. Više Kozmosa.hr.