Muškarac sjedi na niskoj stolici, laktovima se oslanja na koljena, a glavu pridržava dlanovima. Uz njega je ženska figura koja sjedi na tlu, s jednom nogom savijenom u koljenu. Te dvije male skulpture od pečene gline, poznate kao Mislilac i Žena koja sjedi, pronađene su zajedno u prapovijesnom grobu kod rumunjskoga grada Cernavodă.
Otkrivene su 1956. godine i danas se čuvaju u Nacionalnom muzeju rumunjske povijesti u Bukureštu. Pripadaju kulturi Hamangia, a stare su približno 7.000 godina. Njihova namjena i značenje još nisu pouzdano utvrđeni.
Prepoznatljiv položaj, ali ne i pouzdano tumačenje
Mislilac se ističe položajem tijela. Leđa su mu povijena, vrat izdužen, a ruke podignute do obraza. Izraz koji danas povezujemo s razmišljanjem dao mu je suvremeni naziv. Iz položaja tijela ipak nije moguće pouzdano zaključiti što je autor doista želio prikazati.
Rumunjski registar kulturne baštine navodi da je muška figurica sastavljena od ulomaka i dopunjena gipsom. Datira je u 49. i 48. stoljeće prije Krista. U izložbenom katalogu Instituta za proučavanje starog svijeta pri Sveučilištu u New Yorku par je smješten u šire razdoblje od 5000. do 4600. godine prije Krista. Starost od oko 7.000 godina zaokružena je procjena; točna godina izrade nije poznata.
Par položen uz pokojnika
Prema njujorškom izložbenom katalogu, muški likovi činili su manjinu među neolitičkim figuricama pronađenima u naseljima i grobljima. Rijetki su i nalazi u kojima se muška i ženska figurica pojavljuju zajedno. Zajednički grobni kontekst snažno upućuje na vezu među njima, iako ne otkriva kakva je ta veza bila.
Položaj muške figure mogao bi prikazivati žalovanje, a ne zamišljenost. U tom bi tumačenju obje figure pratile pokojnika. Rumunjski muzej iznosi i mogućnost da par predstavlja povezane muške i ženske principe. Nijedno tumačenje zasad ne omogućuje pouzdano određivanje uloga dvaju likova. Kako arheolozi povezuju nalaze s njihovim kontekstom objašnjavamo u vodiču kroz istraživanje prošlosti.
Ženska figurica oblikovana je drukčije: ističu se prsa, trbuh i bokovi, a ruke su položene uz savijeno koljeno. Iako obje skulpture imaju stilizirana tijela, njihovi se položaji jasno razlikuju. Ti detalji omogućuju usporedbe i rasprave o značenju para, dok okolnosti nalaza ostaju najčvršći trag: dvije su figure bile odabrane za isti ukop.