U prečkastoj spiralnoj galaksiji NGC 1433, udaljenoj oko 50 milijuna svjetlosnih godina u južnom zviježđu Satu, pojavila se nova, vrlo sjajna točka. Teleskop Gemini South i kamera DECam u Čileu snimili su supernovu SN 2026ahvu dok joj sjaj još raste i iz noći u noć se mijenja.
Sustav ATLAS (Asteroid Terrestrial-impact Last Alert System) otkrio ju je 2. studenoga 2026., pri prividnoj magnitudi oko 17. U sljedećim je danima sjaj porastao do magnitude 13,5, a spektroskopska opažanja teleskopom Keck II 3. studenoga potvrdila su da je riječ o mladoj supernovi tipa Ia; na toj ljestvici manji broj označava sjajniji objekt. Prema objavi NSF NOIRLaba od 12. studenoga, vrhunac se očekuje između 18. i 23. studenoga, pri magnitudi između 10,5 i 12,1, no te su procjene još podložne usklađivanju. Riječ je o jednoj od najbližih takvih eksplozija zabilježenih nakon supernove SN 2011fe u galaksiji Messier 101, 2011. godine.
Uhvatili su je još dok sjaj raste
Supernove tipa Ia nastaju termonuklearnom eksplozijom bijelog patuljka, gustog ostatka zvijezde nalik Suncu. U tipičnom se opisu bijeli patuljak nalazi u bliskom paru i preuzima tvar sa zvijezde pratiteljice, no važna pitanja o sustavima u kojima takve eksplozije nastaju i o tome kako se točno pale još nisu zatvorena. Kozmos je nastanak i sudbinu bijelih patuljaka već detaljnije opisao.
Zato je rano otkriće osobito vrijedno. SN 2026ahvu uhvaćena je znatno prije očekivanog vrhunca, u razdoblju u kojem se još mogu pronaći tragovi interakcije s pratiteljicom ili okolnim materijalom, a koji brzo nestaju kako se izbačeni plin širi. Istraživači tako mogu uspoređivati različite scenarije paljenja na objektu koji je, za ovu klasu eksplozija, relativno blizu.
ATLAS je i ranije omogućio sličan, rani pogled. Kozmos je već pisao o supernovi SN 2020nlb, također tipa Ia, koju je isti sustav otkrio u galaksiji Messier 85, udaljenoj oko 60 milijuna svjetlosnih godina.
Tim eksplozijama mjeri se svemir, ali način paljenja još nije potpuno jasan
Astronomi supernove tipa Ia koriste za mjerenje kozmičkih udaljenosti. Njihov je stvarni sjaj dovoljno predvidljiv da, nakon standardizacije, posluže kao takozvane standardizirane svijeće: usporedbom stvarnog i prividnog sjaja procjenjuje se koliko je galaksija daleko. Taj je postupak jedan od stupova kozmičke ljestvice udaljenosti.
Upravo su takva mjerenja pokazala da se širenje svemira ubrzava, o čemu je Kozmos pisao u tekstu o najvećem predstojećem testu te metode. Pouzdanost ljestvice ipak ovisi o tome koliko dobro razumijemo same eksplozije. Opažanja u najranijoj fazi, kroz vrhunac i u dugom blijeđenju, pomažu razlučiti moguće mehanizme i time učvrstiti ulogu supernova tipa Ia kao mjernog alata.
I sama udaljenost do NGC 1433 još nije pouzdano utvrđena. NOIRLab napominje da se objavljene procjene razlikuju, pa za ovu vijest uzima približno 50 milijuna svjetlosnih godina. Mjerenje najvećeg prividnog sjaja SN 2026ahvu tu će procjenu moći dodatno suziti. Vrhunac, osim toga, ne mora nastupiti u isto vrijeme u svim filterima opažanja.
Iste su kamere tu galaksiju snimale i prije eksplozije
Kamera DECam, postavljena na teleskopu Víctor M. Blanco na opservatoriju Cerro Tololo u Čileu, NGC 1433 već je snimala od 2013. do 2019., u sklopu pregleda Dark Energy Survey koji je vodio Fermilab. Te snimke omogućuju usporedbu okoline supernove prije i poslije eksplozije. Oštriji pogled daje Gemini South, jedan od dvaju teleskopa Međunarodnog opservatorija Gemini, instrumentom GMOS.
NOIRLab sada usklađuje nastavak opažanja kamerom DECam te teleskopima Gemini i SOAR. Ponavljano snimanje prati kako se sjaj i boja mijenjaju, a spektroskopija pokazuje od čega se sastoji materijal koji se širi i kojom se brzinom giba. Ostale opservatorije pozvane su da dopune pokrivenost na drugim valnim duljinama i u drugim vremenskim zonama. Podaci programa Gemini GS-2026B-DD-104 javno su dostupni.
S juga se vidi amaterskim teleskopom, iz Hrvatske ne
Pri sadašnjem sjaju SN 2026ahvu već je dostupna malim i srednjim amaterskim teleskopima, u povoljnim uvjetima, osobito s južne polutke, gdje NGC 1433 izlazi visoko na nebo. Kroz okular izgleda kao slabašna točka, a fotografiranje je obično moguće i manjim teleskopom nego vizualno opažanje.
Njezine su koordinate rektascenzija 3h 41m 55,511s i deklinacija −47° 13′ 39,39″ (J2000). Zbog tog dalekog južnog položaja, iz Hrvatske ostaje ispod obzora ili uz sam horizont, pa je za naše promatrače praktički nedostupna. Profesionalni teleskopi diljem svijeta već je prate. U sljedećim tjednima, kroz vrhunac sjaja i postupno blijeđenje, ta će opažanja dopuniti sliku o tome kako bijeli patuljci eksplodiraju i koliko pouzdano njima možemo mjeriti svemir.
