Dok Sjedinjene Američke Države, Kina i privatne tvrtke ubrzavaju planove za infrastrukturu i vađenje resursa na Mjesecu, dvojica istraživača pozivaju na privremeni zastanak industrijske eksploatacije. Mjesec, tvrde, nije Divlji zapad, i bez jasnijih međunarodnih pravila prvi igrači mogli bi zadugo odrediti tko ima pristup, a tko ne.
Florian Rabitz s Instituta za međunarodne odnose i političke znanosti Sveučilišta u Vilniusu i Xiao-Shan Yap sa Sveučilišta u Utrechtu iznijeli su taj poziv u članku „Don’t Fly Me to the Moon: A Moratorium on Lunar Industrialization”, objavljenom u časopisu Global Environmental Politics. Ne donose nova mjerenja s površine, nego politički i pravni argument: velika industrijska aktivnost mogla bi nepopravljivo oštetiti Mjesečev okoliš, otežati znanstvena istraživanja i ugroziti kulturni značaj Mjeseca.
Što traže i što ne očekuju
Autori predlažu privremeni moratorij na industrijski razvoj, kako bi se stigla donijeti međunarodna pravila i kako bi šira javnost uopće raspravila treba li i kako takve aktivnosti provoditi. Rabitz je u izjavi uz rad iskren u pogledu izgleda: smatra da je zastanak potreban, ali ne i nešto što je vrlo vjerojatno ostvarivo.
Većina ljudi, ističe, još nije svjesna razmjera planova koje već razvijaju SAD, Kina i privatne svemirske tvrtke. Kozmos je nedavno pisao o NASA-inu odabiru dostavljača za buduću bazu na južnom polu, u kojem je u igri do deset milijardi dolara. Taj tempo, uz kineski lunarni program i komercijalne misije, čini pitanje pravila hitnijim nego što javna rasprava trenutačno pokazuje.
Tko prvi stigne, taj određuje pristup
Jedna od glavnih zabrinutosti autora jest nejednak pristup lunarnim resursima. Tko prvi izgradi veliku infrastrukturu, Amerikanci ili Kinezi, prema Rabitzu će učvrstiti svoj položaj, uključujući i određivanje vlastitih isključivih područja. „To ne bi smio biti Divlji zapad”, kaže.
Međunarodno svemirsko pravo zabranjuje državama da proglase suverenitet nad Mjesecom. Bez jačeg međunarodnog upravljanja, upozorava Rabitz, razvoj će vjerojatno ostati u rukama vrlo malog broja moćnih aktera. Autori zato pozivaju na šire uključivanje građana, civilnog društva, znanstvenika i vlada, ne samo država i tvrtki koje već grade letjelice.
Zašto to nije samo daleka rasprava
Mjesec je dio Sunčeva sustava koji je znanosti već dao uzorke, seizmičke podatke i sliku vlastite unutrašnjosti, o čemu je Kozmos pisao i u kontekstu dugotrajnog lunarnog vulkanizma. Industrijska eksploatacija nije ista stvar kao istraživanje: rudarenje, stalne baze i isključive zone mogu izmijeniti mjesta koja su još uvijek, formalno, zajednička baština.
Privremeni zastanak koji autori predlažu ne znači odustajanje od odlaska na Mjesec. Znači pauzu prije velike industrijske faze, dok se ne dogovore pravila o zaštiti, pristupu i koristi. Hoće li takav sporazum stići prije prvih velikih zahvata, zasad je otvoreno, i sam Rabitz u to nije osobito uvjeren.
