U tijelu mekušca koji živi zakopan u dubokomorskom mulju otkrivene su mikroskopske kuglice obavijene s više od 20 slojeva membrana. U njima žive bakterije koje životinji pomažu dobiti hranjive tvari u okolišu bez sunčeve svjetlosti. Istraživači su tu dosad neopisanu strukturu nazvali dracosphera, odnosno "zmajeva kugla".
Kuglice su promjera od 10 do 15 mikrometara, a nalaze se u probavnoj žlijezdi vrste Chaetoderma shenloong. Taj mekušac nalik crvu može narasti više od 15 centimetara. Istraživanje je objavljeno 30. listopada u časopisu Nature Communications.
Život u mulju gotovo bez kisika
Istraživači su proučavali primjerke s područja hladnih izvora na dnu Južnokineskog mora. Na takvim mjestima iz morskog dna istječu tekućine bogate metanom, sumporovodikom i drugim spojevima. Bakterije ondje mogu stvarati organske tvari koristeći kemijsku energiju, umjesto energije svjetlosti. Taj se proces naziva kemosinteza.
Chaetoderma shenloong zakopava se desecima centimetara duboko, u slojeve sedimenta bez kisika. U njegovu tijelu velik dio prostora zauzima razgranata probavna žlijezda s bakterijama koje oksidiraju sumporne spojeve. Velik dio njegova probavnog sustava pritom je zakržljao: istraživači nisu pronašli stražnje crijevo ni analni otvor.
Takva građa i izotopna analiza podupiru zaključak da su bakterije važan izvor hrane za domaćina. Koliki dio ukupnih energetskih potreba pokrivaju, tek treba izmjeriti na živim životinjama.
Čemu služi višeslojna ovojnica?
Tim je kombinirao elektronsku mikroskopiju, trodimenzionalnu rekonstrukciju tkiva i analizu genoma kako bi proučio neobične kuglice. Njihova višeslojna ovojnica razlikuje se od jednostavnijih membranskih odjeljaka u kojima žive simbiontske bakterije drugih životinja.
Prema objašnjenju Sveučilišta znanosti i tehnologije u Hong Kongu (HKUST), dracosphera bi mogla usporavati prolazak kisika do bakterija. One su prilagođene vrlo malim količinama kisika, pa bi takva prepreka mogla pomoći domaćinu da raspoloživi kisik zadrži za vlastite stanice. To je zasad hipoteza koju treba provjeriti fiziološkim pokusima; istraživači nisu imali žive primjerke za takvo ispitivanje.
Postoje i tragovi da životinja dobiva hranjive tvari razgradnjom dijela bakterija. Autori ipak ne isključuju ni izravan prijenos hranjivih tvari iz bakterija u domaćina. Praćenje obilježenog ugljika u živim primjercima moglo bi pokazati kako se prenose hranjive tvari i koliki dio energije životinja dobiva od bakterija.
