Na obali davno nestalog jezera na jugu Saudijske Arabije pronađeni su kameni alati, životinjske kosti i biljni ostaci stari oko 125.000 godina. Nalazi otkrivaju kako su ljudi živjeli u kraju kojim su tada prolazili vodenkonji i bivoli, a danas ga prekrivaju pustinjske dine.
Lokalitet Uruq al-Julaybah nalazi se u području nekadašnjeg jezera Mundafan. Prije oko 125.000 godina ondje se prostiralo slatkovodno jezero površine oko 340 četvornih kilometara, okruženo travnjacima. Prema procjeni istraživača, bilo je duboko do 29 metara.
Na glavnom istraženom području prikupljeno je 5.511 kamenih predmeta većih od dva centimetra, uglavnom od kremena. Uz njih su pronađeni fosili vodenkonja, izumrlih dugorogih bivola, deva, oriksa, gazela i nojeva. Istraživači sa Sveučilišta kralja Abdullaha za znanost i tehnologiju ističu da je osobito vrijedno što su se životinjski, biljni i arheološki nalazi očuvali zajedno: moguće ih je povezati s istim okolišem i razdobljem.
Što je ostalo na kamenim vršcima
Na nekoliko vršaka vide se oštećenja kakva nastaju pri udaru. Pod mikroskopom su blizu šiljka uočeni ostaci životinjskog tkiva, a pri dnu smola i biljna vlakna. Njihov raspored upućuje na to da su kameni vršci bili pričvršćeni na drvene drške i služili kao dijelovi lovačkog oružja.
Na pojedinim primjercima pronađeni su i kemijski tragovi povezani s otrovnom biljkom Acokanthera schimperi. Oni upućuju na moguću uporabu biljnog otrova u lovu. Ipak, kako objašnjavaju istraživači iz CENIEH-a, iz ostataka se ne može utvrditi kako su lovci te tvari pripremali i nanosili ni jesu li one doista djelovale kao otrov.
Ljudski fosili na lokalitetu nisu pronađeni pa nije poznato kojoj su vrsti pripadali izrađivači tih alata.
Uz vodu su obrađivali i biljke
Tragovi rezanja, struganja i obrade vlakana pokazuju da se život uz jezero nije svodio na lov. Obrađivali su drvo i vlakna, a biljke su im mogle služiti za hranu i kao sirovina za drške, vezice i druge predmete. Na alatima su ostali mikroskopski dijelovi drva, vlakana i palminog tkiva.
Istraživanje objavljeno u časopisu Science pokazuje da su vlažna razdoblja ljudima omogućavala dulji boravak u Arabiji. Ona tada nije bila samo prolaz između Afrike i Azije: uz jezera su nalazili vodu, plijen, biljke i kamen za izradu alata. Raspored kamenih predmeta i životinjskih kostiju uz Mundafan upućuje na to da su se ljudi ondje više puta vraćali, izrađivali alat i obrađivali ulov.
