Sustav koji je 2022. tumačen kao zvijezda od oko pet Sunčevih masa u orbiti oko uspavane crne rupe od 11 Sunčevih masa zapravo čine dvije svijetle zvijezde. Nova spektralna analiza objekta NGC 1850-BH1, u mladom skupu NGC 1850 u Velikom Magellanovu oblaku, isključuje crnu rupu i pokazuje brzo rotirajuću pratilju nakon prijenosa mase.
Rad je vodio Rhys Seeburger sa Sveučilišta Liverpool John Moores, uz suradnike među kojima su Sara Saracino, Sebastian Kamann i Nate Bastian. Članak je 27. listopada 2026. predan časopisu Open Journal of Astrophysics i zasad je dostupan kao pretisak na arXivu, pa rezultati još nisu prošli recenziju.
Kako dvije zvijezde mogu oponašati crnu rupu
Uspavane crne rupe, one koje gotovo ne zrače u rendgenskom području, teško je pronaći. Otkriće se tada oslanja na gibanje vidljive zvijezde, a parovi običnih zvijezda mogu taj signal oponašati, osobito nakon što jedna zvijezda preda masu drugoj. Jedna tada ostane ogoljena i natečena, a druga se ubrza u vrtnji i u nekim valnim duljinama može ostati skrivena u sjaju pratilje.
Upravo je takvo tumačenje, s nevidljivim pratiteljem od 11 Sunčevih masa, predloženo 2022. za NGC 1850-BH1. Kasniji radovi ostavili su obje mogućnosti otvorenima: i kompaktni objekt, i svijetlu zvijezdu skrivenu u disku. Potvrđenih uspavanih crnih rupa i dalje je malo; među njima su VFTS 243, također u Velikom Magellanovu oblaku, i HD 130298 u Mliječnoj stazi. Potraga je važna i zbog pitanja kako nastaju crne rupe zvjezdane mase, o čemu je Kozmos nedavno pisao u kontekstu neuspješnih supernova.
Novi spektri razdvojili su dvije zvijezde
Seeburger i suradnici primijenili su spektralno razdvajanje, postupak kojim se pomiješana svjetlost dviju zvijezda rastavlja u zasebne spektre, na nova opažanja instrumentom FLAMES na Vrlo velikom teleskopu (VLT) Europskog južnog observatorija. Spektri su plavlji i veće razlučivosti od izvornih, pa bi skrivena svijetla zvijezda u njima trebala biti uočljivija.
Analiza pokazuje dvije svijetle komponente. Hladnija, natečena i ogoljena zvijezda davateljica ima masu od 1,7 ± 0,4 Sunčeve mase, a njezina pratilja, vruća i brzo rotirajuća, oko 5,2 ± 2,6 Sunčevih masa, s projiciranom brzinom vrtnje od 275 kilometara u sekundi. Takav se raspored najjednostavnije objašnjava ranijim prijenosom mase. Time otpada pretpostavka o crnoj rupi, a objekt spada među lažne kandidate za crne rupe.
Što još nije složeno
Omjer masa dviju zvijezda još nije precizno određen, pa se sustav ne može u potpunosti opisati. To je šteta jer se NGC 1850-BH1 nalazi u skupu čija su starost, sastav i udaljenost dobro poznati, što ga čini korisnim testom za učinkovitost prijenosa mase u dvojnim zvijezdama. Hubbleova snimka pokazuje sam skup, a ne razlučuje ovaj pojedinačni par.
Ostaje i nesklad sa starijim podacima. Raniji je rad u jednom valnom rasponu pratilji pripisao manje od 10 posto ukupnog svjetla, a ovaj nalazi 35 do 50 posto. Autori ne znaju otkud razlika. Sljedeći je korak još čišći spektar, što je u ovom gustom skupu, uz razmjerno slabe zvijezde, teško i zasad izvedivo sa svemirskog teleskopa Hubble ili spektroskopima učinkovitima u plavom dijelu spektra, na teleskopima klase osam metara.
