Radijski impulsi koji se ponavljaju svakih 7,9 minuta dolaze iz rijetkog zvjezdanog para: bijelog patuljka, guste jezgre kakva ostane nakon što zvijezda potroši gorivo, i zvijezde tipa G, slične Suncu. Sustav nosi oznaku GPM J071507−114153. To je prvi put da su takvi impulsi povezani s bijelim patuljkom koji kruži oko zvijezde slične našoj, a ne oko manjeg i hladnijeg crvenog patuljka.
Otkriće je vodio Sam McSweeney, tada na Curtinovu čvorištu Međunarodnog centra za radioastronomska istraživanja (ICRAR), danas znanstvenik opservatorija SKA. On i suradnici opisali su sustav u časopisu Nature Astronomy 12. studenoga 2026.
Impulsi dolaze iz blizine bijelog patuljka
Dugoperiodični tranzijenti, kako se takvi izvori nazivaju, šalju radijske impulse u razmacima od minuta do sati. Od prvog otkrića 2021., koje je ostvario isti australski tim, poznato ih je oko desetak. Optička praćenja pokazala su da su najmanje četiri od dvanaest poznatih sustava parovi bijelog i crvenog patuljka. Do sada nije bilo jasno koja od dviju zvijezda zapravo proizvodi impulse.
U novom sustavu impulsi su dovoljno jasni da se u njima vidi gibanje bijelog patuljka po orbiti. Prema McSweeneyju, to znači da pulsacije dolaze iz područja blizu bijelog patuljka, ili možda sa samog bijelog patuljka. Tim je za provjeru tog gibanja obradio više od 100 sati radijskih podataka u superračunalnom središtu Pawsey u Zapadnoj Australiji.
Impulsi su uz ritam od 7,9 minuta još i modulirani duljim periodom od oko 1,3 dana, što autori tumače kao orbitalni period para. Analiza vremena dolaska impulsa upućuje na to da zvijezda slična Suncu ne ispunjava svoju Rocheovu šupljinu, odnosno da materijal s njezine površine ne prelazi neprekidno na pratilju.
Oluje na zvijezdi tisućama svjetlosnih godina daleko
Suautorica Natasha Hurley-Walker kaže da su impulsi bijelog patuljka omogućili i uočavanje zvjezdanih baklji na pratilji, sličnih onima koje na Zemlji povezujemo s polarnim svjetlom. Bijeli je patuljak, osim toga, prošao iza područja jakog magnetskog polja, najvjerojatnije iza protuberancije, velikog luka plazme koji izbija s površine zvijezde. Promjene mjere rotacije u blizini gornje konjunkcije bijelog patuljka slažu se s Faradayevom rotacijom u koroni pratilje.
Hurley-Walker ističe da se tako, radijskim valovima, oluje mogu pratiti na zvijezdi udaljenoj više od 5.000 svjetlosnih godina. Autori zaključuju da u ovakvim sustavima koherentno pulsirajuće zračenje bitno ovisi o međudjelovanju s pratiljom, i da pratilja može biti i zvijezda tipa G u orbiti koja traje oko jednog dana.
Od australskog pregleda neba do potvrde na Havajima
Sustav je pronađen u velikom pregledu Mliječne staze koji je s australske strane neba proveo radioteleskop Murchison Widefield Array (MWA). Točan položaj zatim je odredio južnoafrički MeerKAT, a optički spektar sa zvjezdarnice Keck na Maunakeji potvrdio je da je pratilja zvijezda tipa G.
Kozmos je o sličnim izvorima već pisao. U jednom je slučaju signal koji se ponavljao svakih 84 minute povezan s bijelim patuljkom na koji prelazi tvar s crvenog patuljka. Drugi je izvor, oznake ASKAP J1424, slao impulse svakih 36 minuta, a njegova priroda tada još nije bila razjašnjena. Novi par pokazuje da isti razred objekata nije ograničen na crvene patuljke.
MWA i MeerKAT preteče su teleskopa SKA, koji se grade u Australiji i Južnoafričkoj Republici. McSweeney očekuje da će dovršeni SKA takve sustave pronalaziti češće i s mnogo detaljnijim pogledom na njihove signale.
