Jeftina platina iz svemira mogla bi najprije donijeti golemu zaradu prvim rudarskim tvrtkama, a zatim potisnuti zemaljske rudnike i snažno sniziti cijene. Takav razvoj tržišta predviđa računalni model koji ispituje što bi se dogodilo kad bi rudarenje asteroida postalo ekonomski isplativo.
Pad cijene u tom scenariju ne bi značio da je svemirsko rudarenje propalo. Naprotiv, nastao bi zbog njegova uspjeha: sve veća ponuda učinila bi rijetke metale dostupnijima industriji, dok bi skupi rudnici na Zemlji gubili kupce.
Najprije velika zarada, zatim pad cijena
Robert T. Nachtrieb i Steven J. Smith u radu Will AstroForge Collapse the PGM Market?, objavljenom u srpnju kao preprint, razvili su model tržišta metala platinske skupine. Među njima su platina i paladij, važni za katalizatore i niz industrijskih procesa. Model ne predviđa datum prvog uspješnog rudarenja, nego razmatra tržište nakon što bi takva proizvodnja postala dovoljno jeftina.
Autori su krenuli od planova tvrtke AstroForge, koja želi dopremati metale platinske skupine s asteroida na Zemlju. Autore zanima kako bi takav novi izvor opskrbe promijenio odnose između proizvođača, ulagača i kupaca.
U početku bi se metali iz asteroida prodavali na tržištu čije cijene još određuju znatno skuplji zemaljski rudnici. Novi proizvođači mogli bi ostvarivati velike marže, privlačiti ulaganja i povećavati kapacitete. Autori u ilustrativnom scenariju dobivaju privremeni rast ukupne tržišne dobiti na približno osmerostruku početnu vrijednost.
Daljnje povećanje ponude zatim bi počelo spuštati cijenu. Najskuplji rudnici prvi bi izgubili tržišni udio, a kasnije bi pritisak zahvatio i veće proizvođače. U konačnom stanju modela cijena se približava nižem trošku svemirske proizvodnje, a iznimno visoke marže nestaju.
Vrijednost asteroida nije isto što i zarada
Često se spominju asteroidi koji navodno vrijede bilijune dolara. Takve procjene obično množe pretpostavljenu količinu metala njegovom današnjom cijenom. No ta cijena vrijedi pri sadašnjoj ponudi. Kad bi se na tržište dopremile goleme nove količine, ne bi se mogle sve prodati po istoj cijeni.
U pojednostavljenom brojčanom primjeru cijena košarice metala pada sa 60 milijuna na oko 11 milijuna dolara po toni. To su zadane i izračunate vrijednosti scenarija, a ne prognoza buduće burzovne cijene čiste platine.
Autori također razmatraju kako bi niže cijene potaknule novu potražnju. Metal koji je danas preskup za neku primjenu mogao bi postati isplativ, pa tržište ne bi nužno ostalo jednako veliko nakon promjene načina opskrbe.
Korist za industriju ovisi o tehnologiji koja tek treba uspjeti
Jeftiniji metali platinske skupine mogli bi smanjiti troškove dijela vodikovih tehnologija i drugih proizvoda koji ih koriste. Premještanje dijela proizvodnje izvan Zemlje također bi moglo smanjiti potrebu za dubokim rudnicima, rudarskim otpadom i zahvatima koji opterećuju lokalni okoliš.
Rad, međutim, ne donosi cjelovitu procjenu okolišnog učinka svemirskog rudarenja. Za usporedbu sa zemaljskom proizvodnjom trebalo bi uračunati lansiranja, izradu letjelica, potrošnju energije i povrat tereta, uz količinu stvarno dopremljenog metala.
Presudna je pretpostavka samog modela: metali iz asteroida morali bi stizati na Zemlju uz znatno niži trošak od vađenja u rudnicima. Prije tržišnog preokreta zato treba potvrditi sastav odabranog asteroida, pouzdano prikupiti i preraditi materijal te ga sigurno vratiti. Dok se to ne pokaže u praksi, izračun opisuje mogući razvoj buduće industrije, a ne već započet pad cijena zbog svemirske ponude.
