Asteroid 1998 KY26, širok tek jedanaestak metara, godinama privlači pozornost astronoma koji pokušavaju precizno odrediti njegovu putanju. Na njegovo gibanje utječu i slabe sile koje ne potječu od gravitacije. Jedno od predloženih objašnjenja bili su nevidljivi mlazovi plina, no nova analiza pokazuje da bi led potreban za takav potisak teško mogao dugo opstati u njegovoj unutrašnjosti.
U radu objavljenom na internetu 28. listopada u časopisu Icarus, u prihvaćenoj verziji prije završnog prijeloma, Korbin Hansen i Masatoshi Hirabayashi ispitivali su koliko se taj mali asteroid zagrijava tijekom obilaska Sunca. Njihovi izračuni dodatno slabe pretpostavku da je riječ o “tamnom kometu”, tijelu koje ispušta plin bez uočljivog oblaka prašine ili repa.
Za njegovo neobično gibanje već postoji uspješno prirodno objašnjenje. Davide Farnocchia i suradnici pokazali su 2025. da model Sunčeva zračenja i topline koju asteroid otpušta može vrlo dobro opisati opaženu putanju, bez uvođenja kometne aktivnosti. Novi rad zasebno provjerava koliko je zamisao o skrivenom ledu fizički održiva.
Kako Sunčeva svjetlost pomiče asteroid
Svjetlost može stvarati vrlo slab pritisak na površinu asteroida. Tijelo istodobno upija Sunčevu energiju i ponovno je zrači kao toplinu, pri čemu nastaje malen povratni potisak. Kod tako malenog asteroida mogu dovoljno promijeniti putanju da se njihov učinak prepozna u preciznim mjerenjima.
Kod 1998 KY26 problem je bio posebno zanimljiv jer su ranije analize upućivale na ubrzanje izvan ravnine njegove orbite. To je potaknulo ideju da se ispod površine možda skriva led iz kojeg oslobođeni plin djeluje poput sićušnog raketnog motora. Izbacivanje materijala pritom nije bilo izravno opaženo.
Farnocchijin tim u model je uključio i odstupanje oblika asteroida od savršene kugle. Takav opis Sunčeva pritiska i toplinskog zračenja dao je dobro slaganje s mjerenjima. Izraz “negravitacijsko ubrzanje” ovdje označava dodatne sile koje mijenjaju gibanje, a ne naglo povećanje brzine niti kretanje protivno zakonima fizike.
Može li led opstati ispod površine?
Hansen i Hirabayashi provjerili su 13 skupova toplinskih uvjeta, mijenjajući veličinu tijela, svojstva materijala, udio odbijene svjetlosti i usmjerenje osi vrtnje. Prosječne temperature tijekom orbite u svim su razmatranim slučajevima bile previsoke za dugotrajno očuvanje leda, i na površini i u unutrašnjosti.
Kad led u vakuumu prelazi izravno u plin, riječ je o sublimaciji. Prema izračunima autora, gubitak vode bio bi prebrz da bi se zaliha leda dugo održala ispod površine. Riječ je o modelu za sadašnju orbitu asteroida, a ne o izravnom mjerenju njegove unutrašnjosti ili otkriću leda.
Cilj misije manji je nego što se očekivalo
Veličina i brzina vrtnje 1998 KY26 također su se pokazale drukčijima od prvih procjena. Promatranja objavljena 2025. u časopisu Nature Communications dala su promjer od približno 11 metara, uz nesigurnost od dva metra. Za puni okret oko vlastite osi treba mu oko 5,35 minuta.
Ranije se računalo s približno 30 metara i dvostruko duljim razdobljem vrtnje. O tim promjenama i njihovu značenju za misiju Kozmos je već pisao. Istraživači su do tih rezultata došli povezujući opažanja iz 2024. sa starijim optičkim i radarskim podacima.
Maleno tijelo koje se tako brzo okreće bit će zahtjevan cilj za letjelicu. Njegova građa još nije razjašnjena: rezultati dopuštaju i čvrstu stijenu i nakupinu manjih dijelova povezanih slabim kohezijskim silama. Snimke izbliza trebale bi pokazati pojedinosti njegove površine koje se sadašnjim opažanjima sa Zemlje ne mogu razaznati.
Hayabusa2 nastavlja produljenu misiju nakon istraživanja Ryugua i ovogodišnjeg preleta asteroida Torifune. Prema planu Japanske svemirske agencije JAXA, prije dolaska do 1998 KY26 trebala bi iskoristiti bliske prolaske pokraj Zemlje u prosincu 2027. i lipnju 2028. Susret s asteroidom predviđen je za srpanj 2031., kada će se njegova površina i građa prvi put moći proučavati iz neposredne blizine.
