Posjetitelji su desetljećima prolazili špiljom ne znajući da su na njezinim zidovima urezani prikazi konja, jelena i medvjeda. Ipak, nitko u plitkim urezima nije prepoznao paleolitičku umjetnost sve do 2019. godine. U špilji Cova de la Font Major, u katalonskom mjestu l’Espluga de Francolí, istraživači su sada opisali 280 motiva, uključujući 55 prikaza životinja. Njihova studija objavljena je 5. studenoga 2026. u časopisu Antiquity.
Autori, Josep Maria Vergès Bosch i Míriam Salas-Altès iz instituta IPHES-CERCA i sa Sveučilišta Rovira i Virgili, istražuju nalazište koje je dugo djelovalo kao malo vjerojatno mjesto za takvo otkriće. Nepravilne stijene i brojni noviji grafiti otežavali su prepoznavanje starijih tragova. Pritom se pretpostavljalo da bi netko u toliko posjećivanoj špilji prapovijesne prikaze već uočio.
Ureze je otkrilo osvjetljenje pod drugim kutom
Špiljski sustav ima više od 3,5 kilometara istraženih prolaza. Javnosti je dostupan desetljećima, a 1990-ih pretvoren je u muzej. Kako je Salas-Altès objasnila za Nature, urezi se teško razaznaju kada svjetlo pada ravno na stijenu. Promjenom kuta osvjetljenja plitke udubine postaju čitljivije.
Među figurama su životinje čije su obrise umjetnici povezivali s prirodnim oblicima zida. Pukotina je, primjerice, mogla poslužiti kao tlo pod konjem. Takvi detalji pokazuju da je podloga bila dio kompozicije, a ujedno objašnjavaju zašto je današnjem promatraču teško odvojiti umjetnički trag od same stijene.
Gravure se uglavnom nalaze u galerijama Gatoneres de Cal Palletes, približno 250 metara od današnjeg ulaza. Urezane su u mekše, osjetljivije dijelove zidova i stropova. Tim ih je dokumentirao digitalnim postupcima i trodimenzionalnim modelima visoke razlučivosti kako bi ih mogao proučavati bez dodatnog oštećivanja, navodi IPHES-CERCA.
Medvjed među konjima i jelenima
Među prepoznatim prikazima životinja nalaze se konji, jeleni, goveda i životinje srodne kozama. Izdvaja se medvjed, rijedak motiv paleolitičke umjetnosti, s ušima prikazanima sprijeda i blago otvorenim ustima. Uz životinjske obrise sačuvane su skupine usporednih crta, geometrijski oblici i drugi znakovi čije značenje zasad ostaje nepoznato.
Brojnost je posebno važna za Kataloniju. Prije otkrića iz 2019. ondje su bila poznata samo dva špiljska prikaza pripisivana paleolitiku, a za jedan nije bilo sigurno ni da ga je izradio čovjek. Prema katalonskoj službi za arheološku baštinu, Font Major po broju životinjskih figura sada zauzima treće mjesto među poznatim paleolitičkim špiljskim cjelinama na sredozemnoj strani Pirenejskog poluotoka, iza Ardalesa i La Pilete u Andaluziji.
Kada su nastale gravure?
Starost pojedinih gravura još nije izravno utvrđena. Radiokarbonska datiranja upućuju na ljudsku prisutnost u dubljim dijelovima špilje približno između 40.000 i 26.000 godina prije sadašnjosti. To je podatak o korištenju prostora, a ne konačan datum nastanka pojedine figure.
Arheološki kontekst i način prikazivanja životinja upućuju na to da mnogi motivi pripadaju ranijim fazama gornjeg paleolitika, prije magdalenijena. Za neke skupine znakova kronološka pripadnost ostaje nejasna. Novim datiranjima i analizama arheolozi tek trebaju razlučiti različite faze nastanka prikaza na zidovima.
