Francuski arheolozi pronašli su u mjestu Horbourg-Wihr kraj Colmara, u Alzasu, malo groblje iz druge polovice 5. stoljeća sa 14 ljudskih grobova i dva pokopana konja. U dvama muškim grobovima ležali su mač djelomično sačuvan u drvenim koricama, dugi bojni nož, štit i koplje, uz ukrase od zlata i srebra s umetnutim crvenim granatima. Takvi su grobovi, prema priopćenju Francuskog nacionalnog instituta za preventivna arheološka istraživanja (Inrap) od 6. studenoga, svojstveni poglavarima germanskog podrijetla ili federatima, barbarskim saveznicima uključenima u rimsku vojsku. To je tumačenje iz prve faze istraživanja, a ne utvrđen identitet pokojnika.
Nalaz osvjetljava razdoblje koje je u Alzasu još slabo poznato: prijelaz s kraja Rimskog Carstva na merovinško doba, kada je Galijom zavladala prva franačka kraljevska dinastija.
Rimsko naselje, zatim groblje
Iskopavanje je provedeno prije gradnje kuća, po nalogu regionalne službe za arheologiju francuskog ministarstva kulture. Ekipa je kopala usred nekadašnjeg galsko-rimskog naselja, takozvanog vicusa, na desnoj obali rijeke Ill, nedaleko od utvrđene rimske granice na Rajni.
U slojevima debelim više od metar i pol arheolozi su pratili nekoliko stoljeća života. Naselje se počelo razvijati sredinom 1. stoljeća, a u 2. i 3. stoljeću postalo je gušće, s kućama od drva i drugih kratkotrajnih materijala na kamenim temeljima i s ulicama koje su s vremenom mijenjale tok. Tijekom 4. stoljeća četvrt je prekrio taman mulj i ljudi su onamo dolazili tek povremeno. U drugoj polovici 5. stoljeća na tom su mjestu počeli kopati grobove.
Što je bilo u grobovima
Groblje čini 11 grobova odraslih osoba ili starijih adolescenata i tri groba djece. Rubovi groblja vjerojatno su dosegnuti, osim na zapadu, gdje razbacani komadi ljudskih kostiju upućuju na to da se ondje nastavlja.
Dva muška groba ističu se kakvoćom predmeta. Uz mač ondje su skramasaks, dugi jednosjekli nož koji se nosio kao oružje, zatim štit i angon, teško bacačko koplje sa željeznim šiljkom s kukama. Zlatni i srebrni ukrasi odjeće i oružja s granatima umetnutima u male pregrade od metala, tehnikom koja se zove cloisonné, prema Inrapu potvrđuju povlašten položaj tih ljudi.
Dva druga groba sadrže predmete koje arheolozi povezuju sa ženskom nošnjom: parove pozlaćenih srebrnih kopči za odjeću (fibula), srebrne fibule u obliku ptica, ogrlice od staklenih perli, pojasne kopče i koštani češalj.
Dva konja pokopana su unutar samog groblja, s dijelovima konjske opreme.
Tragovi rana
Već tijekom iskopavanja antropolozi su zabilježili tragove teškog života. Najmanje dvije osobe imale su vjerojatne prijelome koji nisu bili namješteni, a jedan je doveo do ukočenja koljena, pa ta osoba nije mogla normalno koristiti nogu.
Kod dviju osoba kosti nose promjene koje su vjerojatno ostavili udarci oštrim oružjem, među njima i usjek na stražnjoj strani goljenične kosti. Inrap ističe da je to iznimno za tako malen broj grobova. Kost oko tih rana nije počela zarastati, što upućuje na smrt ubrzo nakon ozljede. Inrap zaključuje da to već sada govori kako ratnička obilježja pokojnika nisu bila samo počasna. Sva su ta opažanja zabilježena već tijekom terenskog rada, a potvrdit će ih antropološka analiza koja tek slijedi.
Što se još ne zna
Inrap nije objavio znanstveni rad, nego priopćenje o terenskom istraživanju koje je vodila arheologinja Laure Sornin-Petit. Najveća je vrijednost nalaza u tome što je u regiji vrlo malo nalazišta koja dokumentiraju naseljavanje Germana u to doba, pa će, prema Inrapu, potaknuti nova promišljanja o tome kako se stanovništvo mijenjalo u burnoj drugoj polovici 5. stoljeća. Datacija se zasad temelji na predmetima i slojevima, a rezultati radiougljičnog datiranja nisu navedeni. Nisu najavljene ni analize DNK ni izotopa koje bi mogle pokazati odakle su ti ljudi došli. Tko su bili, kojem su narodu pripadali i kako su stradale dvije osobe s ranama, ostaje otvoreno.
Kako su se germanski jezici i ljudi širili Europom, pokazuju i analize drevne DNK o kojima smo pisali u tekstu o podrijetlu jezika Kelta i Vikinga. O razdoblju kada su Rimljani i Germani bili i suparnici i saveznici pisali smo u članku o rimskom šljemu pronađenom u Danskoj.
