Analiza ljudskih ostataka iz regije Lambayeque na sjevernoj obali Perua otkriva malo koštanih tragova nasilja izvan obrednih žrtvovanja. Istraživači su usporedili ozljede na kostima s promjenama oborina i učestalošću poplava povezanih s El Niñom, ali nisu pronašli snažnu povezanost tih klimatskih poremećaja s porastom svakodnevnog nasilja.
Sjeverna obala Perua poznata je po masovnim ljudskim žrtvovanjima, od kojih su neka povezana s razdobljima ekstremnih vremenskih prilika. Novo istraživanje postavlja drukčije pitanje: jesu li se krize odražavale i u sukobima među ljudima izvan takvih obreda?
Thomas J. Snyder sa Sveučilišta u New Yorku i Haagen D. Klaus sa Sveučilišta George Mason u radu objavljenom 9. studenoga u časopisu Frontiers in Environmental Archaeology analiziraju podatke koji obuhvaćaju više od 3.000 godina regionalne povijesti. Njihovi rezultati ne podupiru jednostavnu pretpostavku da su suša ili poplave ondje neizbježno vodile učestalijim fizičkim sukobima.
Što zapravo znači podatak od 1,6 posto?
Početna baza sadržavala je podatke o ostacima 1.659 ljudi. Za vremensku analizu istraživači su izdvojili 26 osoba čije posmrtne ostatke nisu mogli dovoljno pouzdano datirati, pa je za taj dio istraživanja ostao uzorak od 1.633 osobe.
Ozljede su mogli procijeniti na dovoljno očuvanim kostima 1.519 osoba. Među njima je 25 osoba, odnosno približno 1,6 posto, imalo ozljede lubanje koje odgovaraju posljedicama međuljudskog nasilja. Taj postotak opisuje udio takvih ozljeda u pregledanom uzorku, a ne stopu ubojstava niti udio svih stanovnika koji su ikada doživjeli nasilje.
Na ostalim dijelovima kostura pronađene su ozljede kod 77 osoba, odnosno oko 5,1 posto pregledanih. Autori ih uglavnom tumače kao posljedice nesreća. Takvo se tumačenje temelji na položaju i obilježjima ozljeda, iako se iz svakog pojedinog oštećenja kosti ne može pouzdano utvrditi kako je nastalo.
Žrtvovanja i svakodnevni sukobi
Žrtve ritualnih ubojstava i masakra nisu uključene u analizu nasilja izvan obreda. Takav odabir omogućuje usporedbu s drugim bioarheološkim istraživanjima Anda koja također proučavaju nasilje izvan obreda.
To je ključno za razumijevanje naizgled proturječne slike. Nizak udio ozljeda u tom uzorku ne poništava dokaze o masovnim žrtvovanjima. Pokazuje da takvi obredi nisu nužno bili odraz jednako raširenih fizičkih sukoba u svakodnevnom životu.
Autori razmatraju mogućnost da su žrtvovanja prije svega služila političkim i vjerskim ciljevima. Vladari su obredima mogli potvrđivati svoju ulogu posrednika između ljudi i nadnaravnih sila. To je tumačenje njihove društvene funkcije, a ne dokaz da su svi takvi događaji imali isti uzrok ili da poplave nikad nisu bile povod.
Poplave, oborine i različiti odgovori zajednica
Lambayeque obuhvaća niz riječnih dolina u suhom obalnom području, gdje su poljoprivreda i pristup vodi bili presudni za život. El Niño mogao je donijeti obilne kiše i razorne poplave te poremetiti dostupnost morskih resursa. Ipak, uvjeti i mogućnosti prilagodbe nisu bili jednaki u svim dijelovima Anda.
Istraživači su podatke o ozljedama usporedili s procjenama oborina u planinskom zaleđu, dobivenima klimatskim modelom CHELSA, te s rekonstrukcijom učestalosti El Niña iz sedimenata jezera Pallcacocha. Ni za ozljede povezane s nasiljem ni za one pripisane nesrećama nisu pronašli snažnu povezanost s tim okolišnim pokazateljima.
U nekim drugim andskim područjima tragovi ozljeda lubanje znatno su češći. Autori zato naglašavaju lokalne razlike. Pristup moru, raznovrsni izvori hrane i način organizacije zajednice mogući su čimbenici koji su ublažavali pritisak, ali ovo istraživanje ne utvrđuje koji je od njih bio presudan u Lambayequeu.
Kosti ne bilježe svaki sukob
Nasilje koje nije oštetilo kost ne može se prepoznati ovom metodom, a promatrani ukopi nisu potpuni zapis svih ljudi koji su živjeli u regiji. Malen broj zabilježenih ozljeda dodatno otežava statističko otkrivanje povezanosti s okolišem.
Datiranje je također pregrubo da bi se svaki kostur mogao povezati s određenom poplavom ili kratkom krizom. Nisu svi pojedinci izravno radiokarbonski datirani, pa analiza ponajprije prati dugoročne obrasce. Autori nemaju ni izravnu mjeru tadašnje poljoprivredne proizvodnje kojom bi mogli potpuno provjeriti pretpostavku da nestašica hrane vodi nasilju.
Preciznije datiranje većeg broja ostataka omogućilo bi provjeru jesu li kratkotrajni porasti sukoba ostali skriveni u dugim vremenskim razdobljima.
