Hobotnica se može provući kroz otvor koji na prvi pogled djeluje premalen za njezino tijelo. Snimke novog pokusa pokazuju kako joj to uspijeva: krakovima se osloni na drugu stranu pregrade, a zatim kroz otvor povuče ostatak tijela. U najtješnjim prolazima obične hobotnice najprije su prebacile svih osam krakova, oslobodivši prostor za glavu i plašt.
Taj dodatni korak razlikovao je dva načina provlačenja koja su istraživači zabilježili u pokusu s ukupno sedam životinja. Promatrali su tri obične hobotnice (Octopus vulgaris) i četiri mlade jedinke vrste Octopus maya. Njihovo ponašanje opisuje rad objavljen 5. studenoga u časopisu Journal of Experimental Biology.
Za hobotnicu u prirodi uzak prolaz može značiti pristup skrivenom plijenu ili zaklon od grabežljivca. Iako nema kruti kostur koji bi tijelu zadavao stalan oblik, nisu svi njegovi dijelovi jednako podatni. Oko središnjeg živčanog sustava nalazi se hrskavična čahura, pa veličina glave ograničava prolazak više od mekih krakova.
Dva kraka kao oslonac s druge strane pregrade
Tim Wencija Xina, Michaela J. Kube i suradnika uspoređivao je promjer otvora s razmakom između očiju hobotnice. Ta im je mjera služila kao pokazatelj veličine hrskavične čahure. Obične hobotnice u skupini s relativno užim prolazom imale su razmak između očiju od 30 do 35 milimetara, a prolazile su kroz otvor promjera 30 milimetara.
Snimke su otkrile jasan slijed pokreta. Životinja najprije jednim krakom ispituje otvor, a zatim kroz njega provlači još nekoliko krakova. Dva kraka koja su već prešla na drugu stranu savija prema pregradi i prianjaljkama ih pričvršćuje za njezinu površinu.
Kada te krakove ukruti i ispruži, odguruje se od pregrade te kroz otvor povlači tijelo. Pri prolasku kroz razmjerno veći otvor preostali krakovi, glava i plašt prolaze u istoj završnoj fazi. Plašt je dio tijela u kojem se nalaze unutarnji organi.
U tješnjem prolazu završnica se odvijala drukčije. Obične hobotnice najprije su provukle preostale krakove, pa je otvor ostao slobodan za glavu i plašt. Tek su potom izvukle ostatak tijela. Tri uobičajene faze tako su se razdvojile u četiri, kako objašnjava i popratni prikaz istraživanja u istom časopisu.
Nisu sve hobotnice pokušale proći
Jedinke vrste Octopus maya uspješno su prolazile kroz veći otvor, ali u početnim pokusima nisu ni pokušavale proći kroz najmanji. U kasnijem pokusu s više otvora zabilježeno je i ispitivanje manjeg prolaza, uz neuspješan pokušaj provlačenja dodatnih krakova. Životinja je zatim prešla na veći otvor i prošla kroz njega.
Pokus je obuhvatio mali broj životinja, a svaka od triju običnih hobotnica ispitana je samo pri jednom odnosu veličine otvora i tijela. Zbog toga još nije jasno koliko su razlike u načinu prolaska posljedica skučenog prostora, a koliko osobitosti pojedine hobotnice.
Snimke istih životinja pred otvorima različitih veličina mogle bi pokazati prilagođava li pojedina hobotnica redoslijed pokreta prepreci. Istraživače zanima i kako procjenjuje prolaz prije nego što kroz njega pokuša provući cijelo tijelo.
