Astronauti na misijama prema Mjesecu i Marsu suočavaju se s ozbiljnim prehrambenim izazovima. Novo istraživanje pokazalo je da salata uzgojena u svemiru, na Međunarodnoj svemirskoj postaji (MSP) i kineskoj postaji Tiangong II, sadrži znatno manje ključnih minerala od iste vrste uzgojene na Zemlji. Rezultati upozoravaju na moguće posljedice za zdravlje astronauta, uključujući gubitak koštane mase i poremećaje u apsorpciji hranjivih tvari.
Analitičke radne skupine (Analysis Working Groups, AWG) unutar NASA-inog Open Science Data Repository (OSDR) proučavaju biomedicinske podatke prikupljene tijekom svemirskih misija i eksperimenata. U novoj studiji, objavljenoj u časopisu npj Microgravity, analizirani su podaci o salati uzgojenoj na Međunarodnoj svemirskoj postaji i Tiangong II.
Pokazalo se da takva salata ima 29–31 % manje kalcija i 25 % manje magnezija u usporedbi sa salatom uzgojenom na Zemlji. Budući da su oba minerala nužna za zdravlje kostiju i metaboličke procese, ovaj nedostatak predstavlja ozbiljan izazov za dugotrajne misije izvan Zemlje.
Zdravstveni rizici za astronaute
Analiza je pokazala i dva dodatna zdravstvena rizika za astronaute u dugotrajnim misijama:
-
Poremećena signalizacija kalcija. Uočen je poremećaj u ekspresiji 163 gena povezanih s kalcijem, što bi moglo ubrzati gubitak koštane mase u uvjetima mikrogravitacije.
-
Oslabljena crijevna barijera. Podaci Japanske svemirske agencije (JAXA) ukazuju na promjene u stvaranju i regulaciji određenih proteina, zbog čega dolazi do kompromitirane funkcije crijevne stijenke i smanjene sposobnosti apsorpcije hranjivih tvari.
Kao mogući odgovor na ove izazove, istraživači predlažu razvoj bioinženjerskih usjeva obogaćenih kalcijem ili terapijskim proteinima, kako bi se nadoknadili nedostaci utvrđeni u biljkama uzgojenima u svemiru.
U istraživanju su sudjelovali ALSDA (Ames Life Sciences Data Archive), Humana i Biljna radna skupina OSDR-a (prošireni NASA Genelab u Ames Research Centeru), nevladina organizacija BioAstra te projekt Space Omics and Medical Atlas sa Sveučilišta Weill Cornell. Većina korištenih podataka potječe iz OSDR-a, a dostupni su znanstvenicima i zainteresiranoj javnosti.
Trenutačno je aktivno više desetaka projekata u sklopu Analitičkih radnih skupina, a u njihov se rad mogu uključiti i građani, pridonoseći time razvoju istraživanja ljudskog zdravlja u svemiru i planiranju budućih misija.
