U prosincu 1972. odrađena je misija Apollo 17, posljednja NASA-ina misija Apollo i posljednja misija odlaska na Mjesec prije programa Artemis.
Zanimljivo je da je NASA-in najnoviji program putovanja na Mjesec, Artemis, počeo skoro pa točno pedeset godina nakon što je program Apollo, NASA-in prethodni i donedavno jedini lunarni program, završio. Nakon što je poletio iz NASA-inog Svemirskog centra Kennedy na Floridi 7. prosinca 1972., Apollo 17 u svemiru je proveo ukupno 12 dana, 13 sati i 52 minute, što ga je u usporedbi s trajanjem ostalih misija Apollo učinilo rekorderom. Tome ponajprije pridodaje činjenica da su, povrh standardnog putovanja prema Mjesecu i nazad, astronauti proveli na površini Mjeseca više od tri puna dana, a od toga 22 sata izvan lunarnog modula, imena Challenger, šetajući po površini u tri navrata. (Za usporedbu, Neil Armstrong i Buzz Aldrin u sklopu Apolla 11 šetali su po Mjesecu samo nešto manje od tri sata.) Misija je završila uspješnim slijetanjem na jug Tihog oceana u večernjim satima 19. prosinca.
Tri dana na Mjesecu
Zapovjednik misije bio je astronaut Gene Cernan, kojem je ovo bio treći i posljednji let u svemir, nakon što je bio odslužio kao pilot na Geminiju 9A u lipnju 1966. i pilot lunarnog modula Apolla 10 u svibnju 1969. Društvo su mu ovaj put pravili i Ronald Evans, pilot zapovjednog modula, te Harrison Schmitt, pilot lunarnog modula, kojima je obojici ovo bio jedini let u svemir u životu.
Kao i prethodne dvije misije Apollo, Apollo 17 prema NASA-inoj internoj klasifikaciji označena je slovom J, što znači da su joj primarna zadaća bili znanstveni eksperimenti, za razliku od ranijih lunarnih misija koje su bile misije izviđačkog i istraživačkog tipa. Dok je Evans orbitirao oko Mjeseca u zapovjednom modulu zvanom America (ukupno 75 punih krugova), Cernan i Schmitt postavljali su na površinu u dolinu Taurus-Littrow niz instrumenata koji su ostali uključeni godinama nakon što su se njih dvojica ponovo sastali s zapovjednim modulom i vratili na Zemlju. Apollo 17 zaslužan je, primjerice, za istraživanje protoka topline na površini i ispod površine Mjeseca, sastava njegove atmosfere, seizmičke aktivnosti, sastava i načina kretanja čestica prašine na površini, itd.
Geolog i geologija
Uz postavljanje instrumenata, značajna je i količina uzoraka kamenja koju su Cernan i Schmitt sakupili i vratili na Zemlju: 115 kilograma, više nego bilo koja ranija misija. Ti uzorci, uz stotine fotografija površine koju su dvojica astronauta snimila, dodatno su nam pomogli u shvaćanju Mjesečeve geološke strukture i načina na koji se on formirao. Izučavanje formacije Mjeseca daje nam uvid u formaciju ostalih kamenih nebeskih tijela u Sunčevom sustavu, uključujući Zemlju. Pogled na Mjesec, drugim riječima, pogled je u našu vlastitu prošlost. Toliki fokus misije na kamenje i geologiju pogotovo ima smisla s obzirom na to da je Harrison Shhmitt po struci bio geolog, a ujedno i jedini znanstvenik koji je posjetio Mjesec.
U istraživanju Mjesečeve površine od velike pomoći bio je i lunarni rover s kojim je lunarni modul bio opremljen, isto kao i na Apollu 15 i Apollu 16. Schmitt i Cernan u njemu su prošli ukupno 35,9 kilometara, a na njega je bila namontirana i kamera te antena kojom su odašiljali snimke s njega nazad na Zemlju.
Prije nego što su poletjeli s Mjeseca, astronauti su postavili i uperili u lunarni modul kameru koja je daljinski upravljana sa Zemlje tako da snimi polijetanje:
Kuda dalje?
Nakon završetka misije, program Apollo završio je. Konačna odluka pala je već pune dvije godine prije nego što je Apollo 17 poletio. Prema originalnom rasporedu, 1970. već su bile isplanirane misije sve do Apolla 20, od čega je tek Apollo 16 trebao biti prva znanstvena misija (tip J). Zbog manjka financijske isplativosti daljnjih odlazaka na Mjesec, skupoće svake misije, kao i postepenog završetka Svemirske utrke, kasnije su misije ukinute, a raspored onih koje će se ipak dogoditi ubrzan je.
Pedeset godina kasnije, Apollovu tradiciju konačno nastavljamo s programom Artemis. Za razliku od Apolla, misije Artemis opsežnije su i dugotrajnije, a u isto vrijeme i jeftinije. Isto tako, njihova uloga višestruka je i iznimno ambiciozna—nadamo se ne samo Artemisom vratiti ljude na Mjesec, već potencijalno iskoristiti resurse koje nam on nudi, postaviti u orbitu oko Mjeseca prve module Lunarnih vrata (nove svemirske postaje koja će naslijediti ISS), te iskoristiti Mjesec kao odskočnu dasku za put na Mars.
Drugim riječima, na početku smo novog zlatnog doba svemirskih istraživanja.
Digitalna arhiva fotografija snimljenih u sklopu Apolla 17 dostupna je ovdje.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
“Apollo 17”. NASA, 2011. https://www.nasa.gov/mission_pages/apollo/missions/apollo17.html (27.12.2022.).
Harvey, Alisa i Adam Mann. „NASA’s Artemis program: Everything you need to know“. Space.com, 2022. https://www.space.com/artemis-program.html (27.12.2022.).
Uri, John. „50 Years Ago: Apollo 17 Lands at Taurus-Littrow“. NASA, 2022. https://www.nasa.gov/feature/50-years-ago-apollo-17-lands-at-taurus-littrow (27.12.2022.).
Zaljubljenik u astronomiju od malih nogu. Diplomirani anglist. U slobodno vrijeme vjerojatno s frendovima u obližnjem kafiću. U paralelnom svemiru sam nešto od sljedećeg: pomorac, fizičar, astronaut, pisac, željezničar.
