Što bi se dogodilo kada bi se ispod Yellowstonea pokrenula supererupcija? Autori novog teksta na Phys.orgu ne predviđaju takav događaj, već kroz zamišljeni scenarij prikazuju kako bi se posljedice razvijale od prvih znakova nemira do dugotrajnog oporavka.
Yellowstone nije jedan vulkan u klasičnom smislu, nego golemi vulkanski sustav čija se kaldera proteže desecima kilometara. Njegova posljednja velika erupcija dogodila se prije približno 631.000 godina. U novom tekstu Ilan Kelman i Matthew Blackett, stručnjaci za katastrofe i vulkanizam, zamišljaju što bi se dogodilo kada bi se danas pokrenuo najgori mogući scenarij, odnosno supererupcija razine VEI 8.
Najprije bi se promijenilo ponašanje tla
U stvarnosti bi velikoj erupciji prethodili brojni znakovi. Yellowstone neprekidno nadziru seizmometri, GPS postaje, sateliti i senzori koji mjere promjene oblika tla, temperature te kemijskog sastava plinova i vode. U zamišljenom scenariju prvi bi znak bio neuobičajeno snažan roj potresa na ograničenom području ispod kaldere.
Takvi potresi sami po sebi ne bi značili da erupcija počinje. Yellowstone svake godine bilježi tisuće potresa, a rojevi potresa već su se događali bez kasnije erupcije. Zabrinutost bi porasla tek kada bi se istodobno pojavili plitki potresi čija bi se žarišta pomicala prema površini, ubrzano izdizanje tla, promjene u hidrotermalnim izvorima te veće količine ugljikova dioksida i sumporovih plinova.
Prema scenariju autora, znanstvenici bi tada pojačali mjerenja i privremeno postavili dodatne seizmometre i GPS uređaje. Službe za upravljanje krizama počele bi provjeravati planove evakuacije i pripremati moguće zatvaranje cesta. To bi bio modelirani slijed događaja, a ne opis trenutačnog stanja u parku.
Što bi značilo da se magma približava površini?
Ako bi se znakovi nastavili pojačavati, upozorenje bi se postupno podizalo s uobičajene razine na savjetodavnu, a zatim na viši stupanj opasnosti. U najgorem zamišljenom slučaju vlasti bi ograničile pristup parku i počele evakuirati stanovništvo iz šire okolice. Takve bi odluke bile teške jer nijedno mjerenje samo za sebe ne može pouzdano odrediti hoće li se nemir završiti erupcijom.
Yellowstone Volcano Observatory i Američki geološki zavod trenutačno navode da je sustav na uobičajenoj razini aktivnosti. U mjesečnom izvješću za rujan 2026. stoji da je razina vulkanske opasnosti “NORMAL”, a zrakoplovni kod “GREEN”. Drugim riječima, nema službenih naznaka da Yellowstone sada ulazi u fazu neposredne erupcije.
Prvi sati supererupcije
U zamišljenom scenariju početak bi mogao uključivati hidrotermalne eksplozije, u kojima se voda pod velikim tlakom naglo pretvara u paru. Nakon toga bi se kroz pukotine probila magma. Oslobađanje otopljenih plinova izbacilo bi magmu u obliku plovućca i pepela, a erupcijski stup mogao bi se uzdignuti 30 do 50 kilometara iznad tla.
Kad bi se stup urušio, nastale bi piroklastične struje – vrlo vruće i brze mješavine plinova, pepela i komadića stijena. One bi uništavale sve na svojem putu u blizini novih otvora. U okolici bi se istodobno nakupljale debele naslage pepela, dok bi vjetrovi fine čestice nosili stotinama i tisućama kilometara.
Autori naglašavaju da bi posljedice ovisile o stvarnoj količini izbačenog materijala, položaju otvora i vremenskim uvjetima. Zbog toga se ne može unaprijed izračunati jedinstvena brojka žrtava ili štete. Svaki takav izračun pripada modelu, a ne provjerenoj prognozi.
Pepeo bi brzo postao širi problem
Najveći problemi ne bi završili s prestankom glavne erupcije. Pepeo bi začepio strojeve i filtre, oštetio električne mreže te otežao rad crpki, postrojenja za pročišćavanje vode i bolnica. Zračni promet bio bi obustavljen na velikom području, a ceste, željeznice i opskrbni lanci teško bi funkcionirali.
Poljoprivreda u dijelovima Sjedinjenih Država i Kanade mogla bi pretrpjeti velike gubitke. Pepeo bi zatrpao usjeve i pašnjake, a kiša bi ga pretvorila u tešku kašu koja opterećuje krovove i začepljuje odvodnju. Čestice bi nadraživale oči i dišne putove, posebno kod osoba s astmom i drugim plućnim bolestima.
Utjecaj na klimu trajao bi godinama
Sumporov dioksid izbačen u stratosferu pretvorio bi se u sulfate koji odbijaju dio Sunčeve energije. To bi izazvalo privremeno zahlađenje, ali ne i novu ledenu dobu. Modeli upućuju na to da bi prosječna globalna temperatura mogla pasti, dok bi pojedine regije i godišnja doba doživjele mnogo veće promjene.
Posljedice za proizvodnju hrane, cijene, trgovinu i migracije mogle bi trajati godinama. To ipak ne bi značilo kraj čovječanstva. Ljudi bi preživjeli, ali bi se suočili s krizom koja bi istodobno pogodila zdravstvo, opskrbu, gospodarstvo i međunarodnu suradnju.
Yellowstone se danas ne sprema za erupciju
Ključno je pritom razlikovati zamišljeni najgori scenarij od stvarnih podataka. Znakovi poput rojeva potresa, izdizanja tla ili promjena temperature mogu imati više uzroka. Tek kada se pojave zajedno i u neuobičajenom obrascu, znanstvenici bi ih počeli tumačiti kao moguću pripremu za erupciju.
Sličan je primjer Toba, nestali supervulkan čiji se mogući utjecaj na ljudsku povijest također proučava. Yellowstone je, međutim, zaseban sustav, a trenutačna mjerenja ne pokazuju da je velika erupcija pred vratima. Riječ je o upozorenju na moguće posljedice i važnost praćenja vulkana, a ne o najavi katastrofe.
Izvor: Phys.org, prema tekstu objavljenom u časopisu The Conversation; Yellowstone Volcano Observatory / USGS.
