Svemir

Kako se oluja proširi Marsom? Važan trag krije se u pijesku pod njom

Prašnjavo tlo ne podiže uvijek najviše prašine. Model koji uključuje razlike u površinskom sloju objašnjava kako jači vjetrovi mogu osloboditi materijal za nagli rast marsovskih oluja.

Svijetla fronta prašinskih oblaka iznad tamnije površine Marsa

Zrnca pijeska koja poskakuju po tlu Marsa mogla bi pomoći objasniti zašto neke prašinske oluje obaviju gotovo cijeli planet, dok druge ostanu lokalne ili regionalne. Istraživanje pokazuje da za razvoj oluje nisu važni samo vjetrovi nego i razlike u količini sitne prašine na pojedinim dijelovima površine.

Demetrius Ramette i suradnici u radu u časopisu Geophysical Research Letters, prvi put objavljenom 2. lipnja, testirali su pojednostavljeni model podizanja prašine. Kad su u model uključili razlike u količini prašine na tlu, rezultati su bolje odgovarali i mirnijim godinama i godinama s velikim olujama. Pri jačim vjetrovima količina podignute prašine naglo je rasla.

Pijesak odvaja prašinu od tla

Vjetar ne podiže najlakše upravo najsitnije čestice. Privlačne sile među njima mogu ih čvrsto vezati uz tlo, dok vjetar lakše pokreće nešto veća zrnca pijeska. Ona se kotrljaju i poskakuju, a udarcima oslobađaju finu prašinu koju zrak zatim odnosi uvis. Takvo poskakivanje zrnaca naziva se saltacija.

Omjer pijeska i prašine određuje koliko će se materijala osloboditi. Bez dovoljno zrnaca koja udaraju o površinu, obilje prašine ne mora značiti i obilje prašine u zraku. Pijesak uglavnom ostaje blizu površine, dok sitnija prašina može ostati u zraku i prenositi se na velike udaljenosti.

Jonathan Merrison sa Sveučilišta u Aarhusu, jedan od autora rada, godinama proučava te procese u laboratorijskim komorama koje oponašaju uvjete na Marsu. U sveučilišnom prikazu istraživanja objavljenom 18. studenoga opisuje kako se ventilatorima pokreću pijesak i prašina te mjeri pri kojim ih brzinama vjetar podiže.

Zašto najprašnjavija područja često miruju

Područja prekrivena najfinijom prašinom mogu dugo ostati bez jačeg podizanja prašine jer je za njezino oslobađanje potreban jači vjetar. Kad se taj prag prijeđe, raspoloživa količina prašine omogućuje nagli rast oluje. Usporedba modela podupire pretpostavku da razlike u veličini čestica na pojedinim dijelovima površine treba uključiti u modele oluja.

Podignuta prašina važna je i za opremu na površini. Perseverance je već pokazao koliko se sitne čestice uporno zadržavaju na različitim materijalima. Bolje razumijevanje oluja pomoglo bi planiranju zaštite instrumenata i misija koje se oslanjaju na Sunčevu energiju.

Za pouzdanu prognozu sljedeće globalne oluje trebat će dodatne provjere. Autori upozoravaju da se postavke njihova pojednostavljenog modela ne mogu izravno prenijeti u složenije modele koji u potpunosti prate uzajamni utjecaj prašine i atmosfere. Potrebni su novi laboratorijski pokusi i preciznija mjerenja veličine čestica na Marsovu tlu.


Ivan Petričević

O autoru

Ivan Petričević autor je te osnivač i urednik portala Kozmos.hr i Curiosmos.com. Piše o znanosti, svemiru, arheologiji, tehnologiji i povijesti, a tekstove objavljuje i u Večernjem listu. Njegov je cilj približiti znanstvena otkrića široj publici.

Izvori i znanstvena publikacija

Ramette, D., Noack, L., Merrison, J. P. i Schepanski, K. Investigating the Impact of the Spatially Heterogeneous Surface Dust Cover on Martian Global Dust Event Occurrence. Geophysical Research Letters 53, e2026GL122003 (2026).

Teme
  • atmosfera
  • klimatski modeli
  • mars
  • prašina
  • prašinske oluje

Neovisno novinarstvo

Podrži Kozmos bez oglasa

Članstvo pomaže financirati neovisne priče o znanosti, svemiru i tehnologiji.

Podrži Kozmos

Kozmos bez oglasa

Podrži neovisne priče o svemiru, znanosti i tehnologiji.

Članstvo pomaže održati Kozmos.hr i može uključivati dodatne sadržaje na Buy Me a Coffee, dok članci na Kozmos.hr-u ostaju javno dostupni.

Postani član Bez oglasa. Više znanosti. Više Kozmosa.hr.