NASA-ina sonda Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO) snimila je krater koji je na Mjesecu nastao prije nešto više od dvije godine. Promjer mu je oko 222 metra, a dubina doseže 43 metra, pa je veći od rimskog Koloseja i najveći je novi udarni krater dosad zabilježen na Mjesecu.
Krater je nastao u svibnju 2024. nakon udara fragmenta asteroida ili kometa. Udar se dogodio bez upozorenja: teleskopi na Zemlji i u svemiru nisu ga zabilježili u stvarnom vremenu. Istraživači su rezultate objavili u dva rada u časopisu Science Advances, a drugi rad analizira kako se materijal s mjesta udara proširio po okolnom tlu.
Otkriće skriveno u arhivi
Prve širokokutne snimke LRO-a pokazale su promjenu na površini, ali je nitko nije odmah prepoznao među golemom količinom podataka. Istraživači su anomaliju uočili tek u kolovozu 2025., a detaljne snimke snimljene su nekoliko mjeseci poslije. Usporedba fotografija prije i nakon udara potvrdila je da je riječ o novom krateru.
Fragment koji ga je stvorio vjerojatno je bio velik poput zgrade od tri do šest katova. Udar je izbacio prašinu i komade stijene više od 100 kilometara od središta kratera. Materijal se rasuo pod većim kutom nego što su modeli predviđali, što daje istraživačima novi podatak o tome kako se tlo ponaša pri sudaru velikom brzinom.
Mjesec se stalno mijenja
Jedan od radova proučio je i područje široko oko sedam kilometara oko kratera, gdje su mjerenja temperature pokazala hladniju zonu. To se uklapa u sliku površinskog sloja koji je udar rastresao i promiješao. Takav proces istraživači uspoređuju s prekopavanjem tla: materijal koji je dugo bio izložen svemiru odlazi dublje, a svježi sloj izlazi na površinu.
Analiza novih i starijih kratera pokazuje da se gornja dva centimetra mjesečeva tla zbog izbačenog materijala prosječno promiješaju svakih oko 80.000 godina. To je brže nego što se ranije procjenjivalo. Tragovi ljudskih stopa s misija Apollo zbog toga neće ostati nepromijenjeni milijunima godina, kako se ponekad pretpostavlja.
Podatak važan za buduće misije
Otkriće ima i praktičnu stranu. Buduće misije Artemis planiraju dugotrajniji boravak ljudi na Mjesecu, pa inženjeri moraju procijeniti koliko daleko mogu dosegnuti krhotine iz novih udara i kakvu energiju nose. Sličan problem otvorio je i raniji udar gornjeg stupnja Falcona 9, nakon kojega je sonda Danuri snimila novi krater; o tom smo događaju pisali u izvještaju o snimkama sonde Danuri.
Nova mjerenja pomoći će u izradi karata rizika za buduće lunarne postaje. Takve procjene nisu teorijska vježba: svaka građevina na površini bit će izložena prirodnim udarima, a u blizini će se kretati i letjelice koje ostavljaju vlastite tragove. Udarni krateri tako postaju i geološki zapisi i dio sigurnosnog proračuna za povratak ljudi na Mjesec.
