Morski led, snježni pokrov i trajno smrznuto tlo već su izvan predloženih sigurnih granica, zaključuje međunarodni tim koji je procijenio stanje Zemljine kriosfere. Kopneni led zasad je iznad donje granice, ali prema izračunima autora daljnji gubici koje uzrokuje postojeće zagrijavanje dovoljni su da je i on prijeđe.
Bo Su i suradnici u istraživanju objavljenom u časopisu Science predlažu zajednički okvir za praćenje kriosfere, odnosno svih smrznutih dijelova Zemljina sustava. Njihove su granice postavljene prema načelu predostrožnosti: označavaju rast rizika, a ne jedan izmjereni trenutak nakon kojega se sav planetarni led počinje nepovratno urušavati.
Četiri pokazatelja za smrznuti dio planeta
Led i snijeg odbijaju Sunčevo zračenje, ledenjaci pohranjuju slatku vodu, a trajno smrznuto tlo zadržava velike količine ugljika. Gubitak tih svojstava mijenja klimu, dostupnost vode i ekosustave. Primjerice, nakon povlačenja svijetle ledene površine tamnije more ili tlo upijaju više energije, što dodatno ubrzava zagrijavanje.
Tim je odabrao četiri glavna pokazatelja: ukupnu količinu kopnenog leda, prosječnu godišnju površinu morskog leda, površinu snježnog pokrova i temperaturu permafrosta. Kao polazište koristi holocen, posljednjih približno 11.700 godina, ili dostupne simulacije sredine holocena i predindustrijskog razdoblja ondje gdje nema dovoljno dugih rekonstrukcija.
Predložene granice ne proizlaze iz četiri nova izravna mjerenja. Autori su ih odredili povezivanjem postojećih podataka, rekonstrukcija, modela i stručne procjene. Njihova je svrha pokazati koliko se današnje stanje udaljilo od relativno stabilnih referentnih uvjeta i kakve dugoročne posljedice to nosi.
Tri su pokazatelja već izvan raspona
Za morski led predložena donja granica iznosi oko 19,8 milijuna četvornih kilometara prosječne godišnje površine obiju polutki zajedno. Podaci za 2024. daju približno 16,5 milijuna četvornih kilometara. Kod snježnog pokrova odgovarajuća granica iznosi 38,8 milijuna, a vrijednost za 2024. približno 35,9 milijuna četvornih kilometara.
Permafrost se također zagrijao izvan predindustrijskog referentnog raspona. U tom se slučaju prati srednja temperatura tla unutar područja na kojem je permafrost postojao u referentnom razdoblju. Granica od približno −6,6 stupnjeva Celzija odnosi se na taj globalni modelski pokazatelj, a ne na temperaturu pri kojoj se svako lokalno smrznuto tlo odjednom otapa.
Kod kopnenog leda posljedice se protežu daleko u budućnost. Njegova ukupna količina prema podacima za 2018. još je bila iznad predložene donje granice, ali se ledene ploče i ledenjaci sporo prilagođavaju zagrijavanju. Čak i kada bi se emisije odmah zaustavile, nastavili bi gubiti masu. Procijenjeni budući gubici uz postojeću neravnotežu dovoljni su da ukupni kopneni led prijeđe predloženu granicu.
Prijedlog dodatne planetarne granice
Okvir se nadovezuje na koncept planetarnih granica, koji procjenjuje rizike za stabilnost Zemljina sustava. Autori razmatraju uključivanje kriosfere u postojeće granice ili uspostavu zasebne, desete granice. Zasebna granica za kriosferu zasad je prijedlog koji zahtijeva daljnju znanstvenu procjenu.
Ni različiti dijelovi kriosfere ne reagiraju jednako. Morski led i snijeg brzo odgovaraju na promjene klime, dok se gubici velikih ledenih ploča mogu odvijati stoljećima i tisućljećima. Pojedini sustavi imaju vlastite klimatske prijelomne točke, ali ih nije opravdano poistovjetiti s jednom zajedničkom granicom.
Procjena je zasad preliminarna jer su podaci o nekim smrznutim područjima rijetki, a modeli i rekonstrukcije nesigurni. Tim traži gušću mrežu opažanja i bolje povezivanje satelitskih podataka s modelima. Takva bi mjerenja trebala preciznije odrediti koliko je budućeg gubitka već neizbježno, a koliko se još može ograničiti smanjenjem zagrijavanja.