Astronomi su iznimno precizno odredili mase dviju magnetski aktivnih zvijezda u sustavu DG CVn, udaljenom oko 59,3 svjetlosne godine od Zemlje. U radiopromatranjima su razlučili obje zvijezde i iz njihova međusobnog gibanja izračunali mase s preciznošću od približno 0,16 posto.
Takvo se mjerenje oslanja na gravitaciju: način na koji dvije zvijezde kruže oko zajedničkog središta mase otkriva koliko je svaka od njih masivna. Mjerenje je osobito zahtjevno kada se zvijezde na nebu gotovo preklapaju. Tim koji vodi E. Paul Boven iz instituta JIVE i Zvjezdarnice u Leidenu u radu objavljenom u časopisu Astronomy & Astrophysics opisuje kako je taj problem riješio povezivanjem starih i novih radiopromatranja.
Radiovalovi omogućili odvojeno praćenje dviju zvijezda
DG CVn čine dva crvena patuljka, zvijezde manje mase i niže površinske temperature od Sunca. Obje imaju manje od polovice Sunčeve mase, a sustav je poznat po snažnoj aktivnosti i bljeskovima. Zbog malog razmaka i sličnog sjaja njegove je članove teško odvojiti običnim optičkim opažanjima.
Istraživači su iskoristili interferometriju s vrlo dugom osnovicom, poznatu kao VLBI. Ona povezuje opažanja udaljenih radioteleskopa kako bi se položaj izvora na nebu odredio mnogo preciznije nego jednim teleskopom. Arhivskim opažanjima iz razdoblja od 2007. do 2010. dodali su sedam novih promatračkih termina između 2023. i 2025. godine.
U novim podacima pouzdano su prepoznali obje zvijezde. To im je omogućilo da odrede omjer njihovih masa, a ne samo gibanje sjajnijeg radioizvora. Prema rezultatima, jedna zvijezda ima približno 39 posto, a druga 36 posto Sunčeve mase. Zvijezda manje mase, označena kao DG CVn B, u pravilu je snažniji izvor radiovalova.
Bliski susreti svake četiri i pol godine
Zvijezde obiđu jedna drugu za približno 4,51 godinu. Njihova je orbita izrazito izdužena, pa se pri najvećem približavanju razmak smanji na oko 0,59 udaljenosti Zemlje od Sunca. Takvi susreti snažno ograničavaju prostor u kojem bi planet mogao dugoročno ostati u stabilnoj orbiti.
Primjenom postojećeg kriterija orbitalne stabilnosti autori su izračunali da bi planet koji kruži oko samo jedne zvijezde morao biti vrlo blizu njoj, s orbitalnim periodom kraćim od približno 23 dana. Planet koji bi obilazio obje zvijezde trebao bi znatno širu orbitu, s periodom od najmanje približno 36 godina. To su procjene dopuštenih putanja, a ne otkriće planeta u tom sustavu.
DG CVn sadrži i zvijezdu s neobično složenim periodičnim promjenama optičkog sjaja. Novi rad donosi prvo dinamičko mjerenje masa dvojnog sustava koji uključuje takvu promjenjivu zvijezdu. Koji je član odgovoran za pojedine promjene sjaja i bljeskove još nije konačno razjašnjeno; autori snažniji radioizvor tek oprezno povezuju s izraženijom aktivnošću.
Precizno praćenje položaja zvijezda može poslužiti i za traženje sitnog gravitacijskog pomaka koji izaziva planet. Takva mjerenja dopunjuju druge načine proučavanja planeta oko crvenih patuljaka. Za DG CVn preostala odstupanja još treba razdvojiti od pogrešaka kalibracije i pomicanja samog radioizvora po zvijezdi, prije nego što bi se u njima tražio uvjerljiv planetarni signal.