Astronomija

U Marsovim kraterima pronađeni ostaci ledenjaka s frontama visokima do 209 metara

Snimke u području Alba Mons upućuju na 29 ledenjaka prekrivenih prašinom i kamenjem. Njihove strme fronte čine gornji dio bogat ledom i donja nakupina krhotina.

Vulkan Alba Mons na Marsu i sustavi dugih pukotina na mozaiku snimaka sondi Viking.

U kraterima i udubinama oko Marsova vulkana Alba Mons istraživači su izdvojili 29 naslaga koje tumače kao ostatke ledenjaka prekrivenih prašinom i kamenjem. Njihove se padine protežu do približno tri kilometra, a zatim naglo završavaju strmim frontama visokima do 209 metara.

Te fronte nisu zidovi čistog leda. Gornji, glađi dio prema tumačenju autora pripada tijelu bogatom ledom, dok donji, grublji dio čini nakupina krhotina nalik moreni, naslazi koju ledenjak ostavlja ili potiskuje pred sobom. Raspored tih dviju cjelina otkriva tragove nekadašnjeg toka i kasnijeg povlačenja naslaga.

Noé Le Becq i suradnici u radu objavljenom u časopisu Earth and Planetary Science Letters izdvajaju novu vrstu ledenjačkog reljefa na Marsu. Zaključak se oslanja na snimke, precizne modele terena i usporedbu s ledenjacima na Zemlji, a ne na uzorkovanje leda.

Pregledali su 738 kratera

Tim je sustavno pregledao 738 kratera promjera najmanje dva kilometra u pojasu između 40 i 50 stupnjeva sjeverne širine. U 24 kratera prepoznao je naslage sa strmim frontama, a još pet takvih primjera pronašao je u udubinama oko Alba Monsa. Sve naslage polaze sa zasjenjenijih padina okrenutih prema sjevernom polu.

Za istraživanje su iskoristili snimke kamera CTX i HiRISE na NASA-inu Mars Reconnaissance Orbiteru te kamere CaSSIS na europskom ExoMars Trace Gas Orbiteru. Naručili su i više od 200 novih snimaka kako bi bolje pokrili područje istraživanja.

Stereoopažanja omogućila su izradu digitalnih modela terena i mjerenje visine fronti. U detaljno izmjerenim primjerima ona se kretala od 84 do 209 metara, s prosjekom od 127 metara. Navedene visine predstavljaju prosjek triju profila na svakom lokalitetu. Odnose se na cijelu frontu, uključujući donju nakupinu krhotina. Najstrmiji dijelovi dosežu nagibe od približno 40 stupnjeva, ponegdje do 42 stupnja.

Tragovi nekadašnjeg toka i kasnijeg povlačenja

Na površinama naslaga vide se zakrivljeni grebeni, pukotine i nabori koji odgovaraju deformiranju i sporom toku ledenjačkog materijala. Dio tih oblika prekida se na strmoj fronti. Takav raspored upućuje na to da se rub naknadno povukao i presjekao starije površinske strukture.

Autori su izmjerene profile usporedili s pojednostavljenim modelom ledenjačkog toka prilagođenim Marsovoj gravitaciji i hladnoći. Model dobro opisuje središnje dijelove nekih naslaga, ali ne uspijeva istodobno objasniti njihov vrh i sadašnji završetak. Gornji dijelovi imaju višak materijala u odnosu na model, dok se fronte nalaze bliže izvoru nego što bi se očekivalo za ledenjak u ravnoteži.

Predloženo objašnjenje uključuje raniju fazu toka, zatim gubitak leda na rubovima i novije nakupljanje u izvorišnom području. U današnjoj rijetkoj atmosferi Marsa led može nestajati sublimacijom, bez prethodnog taljenja. Pritom se na rubu gomila stjenoviti materijal koji je led prije prenosio.

Slična fronta postoji i na Islandu

Usporediv raspored autori su proučavali na ledenjaku Grænavatnsjökull na sjeveru Islanda. Ondje su tijekom terenskog rada 2025. dokumentirali strmu frontu s dvjema različitim površinskim cjelinama. Sličnost podupire tumačenje donjeg dijela Marsovih fronti kao morenaste nakupine, premda su uvjeti na dvama planetima bitno različiti: na islandskom ledenjaku teče otopljena voda, dok za ove Marsove naslage takav proces nije očekivan.

Klimatski modeli upućuju na razdoblje veće nagnutosti Marsove osi, kada se led lakše taložio na srednjim geografskim širinama. No modeli globalne klime sami ne objašnjavaju opstanak leda na svim pronađenim mjestima. Zasjenjene kraterske padine i izolacijski pokrov prašine i kamenja mogli su sačuvati lokalne ostatke i nakon promjene klime.

Koliko je leda ostalo u pojedinoj naslazi i postoji li danas mjerljivo gibanje ne može se utvrditi samo iz ovih oblika reljefa. Za procjenu takvih mogućih zaliha vode na jednom od najistraživanijih planeta Sunčeva sustava trebat će dodatna mjerenja sastava i unutarnje građe.


Ivan Petričević

O autoru

Ivan Petričević autor je te osnivač i urednik portala Kozmos.hr i Curiosmos.com. Piše o znanosti, svemiru, arheologiji, tehnologiji i povijesti, a tekstove objavljuje i u Večernjem listu. Njegov je cilj približiti znanstvena otkrića široj publici.

Izvori i znanstvena publikacija

Morphology and dynamics of steep-fronted glaciers around Alba Mons, Mars

Teme
  • Alba Mons
  • ExoMars
  • HiRISE
  • ledenjaci
  • mars
  • vodeni led

Neovisno novinarstvo

Podrži Kozmos bez oglasa

Članstvo pomaže financirati neovisne priče o znanosti, svemiru i tehnologiji.

Podrži Kozmos

Kozmos bez oglasa

Podrži neovisne priče o svemiru, znanosti i tehnologiji.

Članstvo pomaže održati Kozmos.hr i može uključivati dodatne sadržaje na Buy Me a Coffee, dok članci na Kozmos.hr-u ostaju javno dostupni.

Postani član Bez oglasa. Više znanosti. Više Kozmosa.hr.