Grenland i Antarktika izgubili su između 1979. i 2023. ukupno 11,3 bilijuna tona leda. Nova analiza satelitskih mjerenja pokazuje i važnu promjenu u načinu na koji led nestaje: većina gubitka nije posljedica izravnog topljenja na površini, nego ubrzanog otjecanja ledenjaka u ocean.
Podaci dolaze iz projekta Ice Sheet Mass Balance Inter-comparison Exercise (IMBIE), u kojem su istraživači uskladili 42 neovisne satelitske analize dobivene s 27 svemirskih misija. Za Grenland sežu do 1972., a za Antarktiku do 1979. Kada se za oba ledena pokrova usporedi zajedničko razdoblje od 1979. do kraja 2023., zbroj gubitka iznosi 11.309 milijardi tona.
Led se sve brže premješta u ocean
Ta količina leda podigla je prosječnu globalnu razinu mora za 31,4 milimetra. Grenland je dao veći doprinos, dok je Antarktika sama pridonijela porastu od 13,3 milimetra. Riječ je o globalnom prosjeku, ali i takav porast povećava rizik od poplava i erozije za obalne zajednice.
Najvažniji zaključak analize odnosi se na uzrok gubitka. Oko 84 posto nestalog leda završilo je u moru jer su se izlazni ledenjaci ubrzali. Na površinsko topljenje otpada preostalih 16 posto. Topliji ocean može stanjiti plutajuće ledene police i oslabiti njihov kočioni učinak, pa se led iz unutrašnjosti brže pomiče prema obali i prelazi u more.
Takva mjerenja teško je dobiti samo promatranjem površine. Radarski i laserski instrumenti na satelitima prate visinu leda, gravitacijska mjerenja otkrivaju promjene mase, a usporedba nakupljenog snijega i gubitka leda pokazuje kako se ledeni pokrov mijenja. IMBIE je te tri vrste podataka spojio u jedinstvenu procjenu.
Gubitak se ubrzao tijekom posljednjih desetljeća
Godišnji gubitak na Grenlandu iznosio je oko 60 milijardi tona u 1980-ima, a u 2010-ima dosegnuo je približno 264 milijarde tona. Na Antarktici se prosječni gubitak povećao s oko 48 milijardi tona godišnje u 1980-ima na 202 milijarde tona u 2010-ima. Na zapadnom dijelu kontinenta ledenjaci Pine Island i Thwaites bilježe sve veći dotok leda u ocean.
Razdoblje od 2020. do 2023. odstupa od tog trenda. Obilne snježne oborine u istočnoj Antarktici ublažile su ukupni gubitak, a blaža grenlandska ljeta smanjila su površinsko topljenje. Istraživači naglašavaju da je riječ o kratkotrajnom odstupanju, a ne o preokretu dugoročnog trenda.
Rezultati se nadovezuju na ranija istraživanja podloge kontinenta. Primjerice, nova karta reljefa ispod antarktičkog leda pokazala je kako skriveni grebeni i doline utječu na brzinu kretanja leda. Na Grenlandu su mjerenja senzora na narvalima otkrila da topla atlantska voda prodire duboko u fjordove i može doprijeti do čela ledenjaka.
Što gubitak znači za obale
Prema analizi, ledeni pokrovi danas su odgovorni za približno četvrtinu ukupnog porasta globalne razine mora. Istraživači upozoravaju da bi porast razine mora od samo tri centimetra mogao izložiti još šest do devet milijuna ljudi većem riziku od poplava i erozije, ovisno o zaštiti obale i lokalnim uvjetima.
Ne postoji jednostavan rok u kojem bi se takav proces mogao zaustaviti. Snijeg, temperatura zraka, morske struje i oblik podloge zajedno određuju koliko će leda završiti u moru. Dug, neprekinut satelitski niz ključan je za provjeru klimatskih modela i procjenu budućih promjena.
Rezultati su objavljeni u radu u časopisu Scientific Data, a sažetak mjerenja i podatke projekta objavio je IMBIE. Najnovija procjena pokazuje koliko se brzo promjene u udaljenim ledenim pokrovima prenose na obale širom svijeta.
