Antarktika na površini izgleda jednolično, a nova karta reljefa ispod ledenog pokrova pokazuje planine, duboke kanjone i velik broj brda u visokoj razlučivosti.
Antarktički ledeni pokrov golemo je prostranstvo koje prekriva približno 98% kontinenta. Površina je tijekom desetljeća bila razmjerno dobro istražena, ali tlo ispod sloja leda debljine oko 2 km ostajalo je velika nepoznanica. Do sada smo, paradoksalno, bolje poznavali površinu Marsa nego ono što se nalazi ispod dna vlastitog planeta.
Ledenjak nije važan samo kao geografska činjenica. On je ključan dio klimatskog sustava: predstavlja velik spremnik slatke vode, a njegova svijetla, ledena površina odbija Sunčevu svjetlost i pritom pomaže u hlađenju Zemlje. No računalni modeli kojima se procjenjuje budućnost antarktičkog leda nemaju dovoljno precizne podatke o podlozi na kojoj led leži. Zbog toga je teže pouzdano procijeniti, primjerice, koliko će se brzo led topiti i koliki bi mogao biti porast razine mora.
Kako je nastala karta skrivenog svijeta
Za izradu nove karte istraživači su spojili visokorezolucijske satelitske snimke površine leda s postojećim mjerenjima debljine leda. Zatim su primijenili metodu nazvanu Ice Flow Perturbation Analysis (IFPA). Riječ je o pristupu koji se oslanja na zakone fizike kako bi izračunao kako se led kreće.
Ključ je u tome da se led pri kretanju savija i ubrzava ili usporava kad nailazi na neravnine podloge koje se ne vide s površine. Istraživači su zato promatrali kako se ledena površina deformira iznad skrivenih prepreka te su iz tih obrazaca rekonstruirali reljef ispod leda. U radu objavljenom u časopisu Science pišu: “Naša IFPA karta subglacijalnog krajolika Antarktike pokazuje da se iz satelitskih opažanja površine leda može izvesti golema razina detalja o subglacijalnoj topografiji Antarktike, posebno kada se to kombinira s opažanjima debljine leda iz geofizičkih istraživanja.”
Reljef ispod leda: brda, doline i oštri grebeni
Visokorezolucijska karta podloge ispod antarktičkog leda identificirala je 71.997 brda širom kontinenta, više nego dvostruko u odnosu na ranije karte. Na karti se ističe i dolina strmih bokova, duga gotovo 400 km, u području bazena Maud Subglacial Basin.
Karta pokazuje da podloga na nekim mjestima ne izgleda kao niz glatkih, zaobljenih brda, kako su sugerirale starije karte, nego više nalikuje planinskom terenu s oštrim vrhovima i grebenima. To je važno jer takav reljef povećava trenje na dodiru leda i podloge, pa utječe na brzinu kojom se ledeni pokrov kreće prema moru.
Istraživači ističu da je riječ o velikom iskoraku, ali ne i o završnoj karti. Za preciznije prognoze, uključujući procjene brzine otapanja i porasta razine mora, bit će potrebne još detaljnije verzije koje će dodatno poboljšati modele i razumijevanje uloge Antarktike u svijetu koji se zagrijava.