Masa Mliječne staze iznosi oko 1,19 bilijuna Sunčevih masa, prema novoj procjeni istraživačkog tima projekta DESI. Astronomi su do tog rezultata došli prateći gibanje više od deset tisuća udaljenih zvijezda, a procjena obuhvaća običnu i tamnu tvar. S nesigurnošću od približno 11 posto, rezultat je među najpreciznijim dosadašnjim procjenama mase naše galaksije.
Tim je rezultate objavio u preprintu predanom časopisu The Astrophysical Journal. Za ukupnu masu navode donju nesigurnost od 0,12 i gornju od 0,14 bilijuna Sunčevih masa. Sunčeva masa ovdje služi kao mjerna jedinica, a brojka uključuje i tvar koju ne možemo vidjeti.
Zvijezde pokazuju koliko ih snažno privlači galaksija
Masa se ne može odrediti samo zbrajanjem svjetlosti. Velik dio gravitacijskog djelovanja pripisuje se tamnoj tvari, koju ne opažamo po vlastitoj svjetlosti. Njezinu raspodjelu astronomi procjenjuju iz gibanja vidljivih tijela. Kako su zvijezde, plin i prašina povezani u takvu cjelinu objašnjava naš pregled građe galaksija.
Nova analiza koristi 10.036 zvijezda u halou, prostranom području oko sjajnog galaktičkog diska. Udaljene su približno 10 do 95 kiloparseka od središta Mliječne staze, odnosno oko 33.000 do 310.000 svjetlosnih godina. Uzorak čine promjenjive zvijezde tipa RR Lyrae i plave zvijezde horizontalne grane, čija svojstva pomažu pri određivanju udaljenosti.
DESI, spektroskopski instrument na teleskopu Mayall u Arizoni, mjeri gibanje zvijezda duž našeg pravca gledanja. Podaci misije Gaia dodaju njihovo pomicanje po nebu. Zajedno s udaljenostima, ta mjerenja omogućuju povezivanje položaja i brzina zvijezda s gravitacijskim poljem galaksije.
Za područje unutar 80 kiloparseka od središta, približno 261.000 svjetlosnih godina, tim dobiva masu od oko 636 milijardi Sunčevih masa. Veća brojka od 1,19 bilijuna odnosi se na širu, modelom određenu granicu galaktičkog haloa. Ona zahtijeva procjenu raspodjele mase i izvan područja obuhvaćenog tim mjerenjem.
Četiri metode za pouzdaniju procjenu
Istraživači su četiri metode prvo iskušali na umjetnim opažačkim katalozima šest simuliranih galaksija, promatranih iz četiri položaja. Uključili su pogreške mjerenja i neujednačenu pokrivenost neba kako bi provjerili sustavna odstupanja te povezanost pogrešaka različitih metoda.
Rezultat podupire prostran halo čija masa nastavlja rasti s udaljenošću od galaktičkog središta. Razlikuje se od nekih procjena temeljenih na rotaciji diska, prema kojima bi Mliječna staza bila znatno manje mase. DESI-jevi podaci podupiru veću masu dobivenu praćenjem udaljenih tijela u halou, iako razlika u odnosu na procjene iz rotacije diska još nije razriješena.
Za udaljenije dijelove haloa potrebne su dodatne brzine i preciznija mjerenja gibanja zvijezda. Autori planiraju objaviti korištena opažanja u sklopu drugog velikog izdanja DESI-jevih podataka, što će omogućiti i neovisne provjere procjene.