Oko zvijezde Beta Pictoris prvi su put izravno prepoznati tragovi vodenog leda i smrznutog ugljikova dioksida. Svemirski teleskop James Webb pronašao ih je u svjetlosti koju raspršuju zrnca okolnog diska, a njihov sastav upućuje na materijal sačuvan iz najhladnijih faza nastanka zvjezdanog sustava.
Beta Pictoris udaljena je oko 64 svjetlosne godine i stara približno 20 milijuna godina. Okružuje je disk prašine i manjih tijela, u kojem sudari neprestano mijenjaju raspodjelu materijala. Za usporedbu, Sunčev sustav nastao je prije približno 4,6 milijardi godina.
Što je Webb pronašao u svjetlosti
Tim Sarah K. Betti u radu objavljenom u časopisu Science opisuje mjerenja Webbova spektrografa NIRSpec. Instrument razdvaja infracrvenu svjetlost prema valnim duljinama, pa istraživači u njoj mogu tražiti karakteristične tragove različitih molekula.
Voda u čvrstom stanju i smrznuti ugljikov dioksid ostavili su prepoznatljive značajke u spektru diska. Vodeni led uglavnom je amorfan: molekule u njemu nisu složene u pravilnu kristalnu rešetku. Autori procjenjuju da kristalni vodeni led čini manje od sedam posto volumena leda obuhvaćenog njihovim modelom.
Usporedba s laboratorijskim mjerenjima najbolje odgovara mješavini s približno jednom molekulom ugljikova dioksida na deset molekula vode. Takav omjer nije jedinstveno moguće rješenje, ali podupire tumačenje da je ugljikov dioksid pomiješan s ledom bogatim vodom, umjesto da tvori samo odvojena čista zrnca.
Raspodjela leda upućuje na mnogo sudara
Led se u tom sustavu očekivao i prije novog mjerenja. U disku je već bio pronađen plinoviti ugljikov monoksid, koji zvjezdana svjetlost razgrađuje mnogo brže nego što traje život sustava. Njegova prisutnost traži obnavljanje zaliha, a sudari ledenih tijela jedno su od mogućih objašnjenja.
Novi podaci pokazuju da su tragovi leda približno ravnomjerno raspoređeni u promatranom disku. Autori to povezuju s učestalim sudarima brojnih manjih tijela, koji oslobađaju ledena zrnca. Pojedinačni sudari nisu snimljeni; riječ je o tumačenju raspodjele i svojstava materijala.
To je drukčiji nalaz od ranije opisane zakrivljene strukture prašine, poznate kao “mačji rep”. Hubbleova analiza tog traga bavila se mogućim posljedicama velikog sudara. Sada je novost kemijski potpis leda u disku.
Amorfna građa dopušta mogućnost da je dio leda nastao u hladnom međuzvjezdanom materijalu, a zatim ostao zaštićen unutar većih tijela. Usporedbe s diskovima različite starosti trebale bi pokazati koliko se takvog izvornog materijala sačuva tijekom oblikovanja planeta.