Zvijezde male mase u fazi crvenog diva postupno postaju sve sjajnije, no taj rast ima neobičan prekid. Nakratko, u odnosu na njihov životni vijek, količina energije koju zrače počinje padati. Astrofizičarka Saskia Hekker opisala je fizikalni mehanizam koji može objasniti zašto taj pad uopće počinje.
Pojava je astronomima poznata kao izbočina na grani crvenih divova. Uočena je i u stvarnim zvijezdama i u računalnim modelima njihova razvoja, ali se ta dva prikaza ne podudaraju potpuno. Modeli s uobičajenim fizikalnim pretpostavkama smještaju je na veći sjaj od onoga koji pokazuju opažanja.
Promjena počinje duboko ispod površine
Kada zvijezda iscrpi vodik u jezgri, njezin se razvoj nastavlja prema fazi crvenog diva. Dok joj površinska temperatura opada, ukupna količina zračene energije uglavnom raste. Upravo zato privremeni obrat toliko zanima istraživače: može otkriti što u opisu unutrašnjosti zvijezde još nedostaje.
U istraživanju objavljenom u časopisu The Astrophysical Journal Letters Hekker je pratila granicu između slojeva različita kemijskog sastava. Ondje se naglo mijenja prosječna masa čestica plina, a s njom i njegova termodinamička svojstva.
Kako se ta granica pomiče prema dubljim slojevima, mijenjaju se uvjeti temperature i tlaka. Pritom se postupno smanjuje razlika u entropiji po jedinici mase, termodinamičkoj veličini koja opisuje stanje plina. Kada se ta razlika dovoljno smanji, smanjuje se i entropija u vanjskom omotaču u kojem se energija prenosi strujanjem plina. U modelu je to ključan znak početka pada sjaja.
Važna provjera modela zvijezda
Hekker vodi skupinu za teoriju i opažanja zvijezda pri Heidelberškom institutu za teorijska istraživanja. Institut je rezultate predstavio u rujnu, istaknuvši da novi opis kvantitativno povezuje promjene u unutrašnjosti zvijezde s početkom ove pojave.
Dok je završetak privremenog pada sjaja bio bolje objašnjen, njegov je početak ostao slabije razjašnjen. Novi rad povezuje taj početak s promjenama termodinamičkog stanja plina.
Bolje razumijevanje tog trenutka trebalo bi pomoći astronomima da ovu pojavu pouzdanije koriste za provjeru teorije zvjezdane evolucije. Razlika između izračunatog i opaženog sjaja pritom ostaje neriješena, pa će se i novi opis morati usporediti s opažanjima.