Područje stvaranja zvijezda koje se na ranijim snimkama doimalo kao jedan masivni mladi zvjezdani objekt pokazalo se znatno složenijim. Opažanja teleskopskog sustava ALMA razdvojila su tri guste jezgre plina i prašine unutar istog oblaka. Premda su blizu jedna drugoj, svaka pokazuje drukčije znakove razvoja.
Područje oznake G40.282−0.219 nalazi se oko 11.000 svjetlosnih godina od Zemlje. Tim koji predvodi A. G. Tegegne analizirao je njegova opažanja na valnoj duljini od 1,3 milimetra te zračenje molekula koje otkriva sastav i gibanje plina. Rezultati su objavljeni u časopisu The Astrophysical Journal.
Najsjajnija jezgra nije i najrazvijenija
Najmasivnija od triju jezgri, nazvana MM1, sadrži približno 24,6 Sunčevih masa i najsnažniji je izvor kontinuiranog milimetarskog zračenja. Unatoč tome, u njoj je otkriveno najmanje molekulskih spektralnih linija. Istraživači uz nju nisu zabilježili ni istjecanje plina ni masersko zračenje, pojačano mikrovalno zračenje koje može pratiti nastanak masivnih zvijezda.
Jezgra MM2 ima oko 8,4 Sunčeve mase, ali pokazuje mnogo izraženiju aktivnost. Iz nje izlazi snažan tok plina, a mlaz praćen zračenjem silicijeva monoksida doseže brzine od približno 25 kilometara u sekundi u odnosu na okolni sustav.
Najmanja jezgra, MM3, ima oko 5,2 Sunčeve mase. U njoj je prašina najtoplija, otkriven je najveći broj različitih molekula, a prisutan je i metanolski maser. Navedene mase odnose se na guste jezgre, ne na masu pojedinačnih zvijezda.
Tri različite slike nastanka zvijezda
Prema Kineskoj akademiji znanosti, skup opaženih svojstava upućuje na razvojni slijed od najmlađe MM1 do najrazvijenije MM3. Za takvu je procjenu trebalo usporediti temperaturu, molekulski sastav, mlazove i druge pokazatelje, a ne samo sjaj pojedinog izvora.
Autori posebno izdvajaju razliku između onoga što otkrivaju snimke prašine i onoga što pokazuju molekule. U najsjajnijoj jezgri otkriveno je najmanje molekulskih linija, dok ona najslabija sadrži najraznovrsniji skup otkrivenih molekula, uključujući složenije organske spojeve.
Takve razlike teško bi se razabrale na snimci na kojoj su sva tri izvora stopljena u jedan. ALMA je omogućila da se zajednički oblak prouči kao skup zasebnih mjesta nastanka zvijezda, od kojih svako ima vlastitu temperaturu, kemiju i aktivnost.