Astronomija

Sunce i planeti kao zamke za tamnu tvar: nova analiza isključila dio scenarija

Postojeća mjerenja neutrina i toplinskog zračenja ograničavaju moguća elektromagnetska svojstva tamne tvari. Rezultat ovisi o pretpostavkama modela, osobito o nepoznatoj gustoći tamne tvari oko bijelih patuljaka.

Svijetli i smeđi pojasevi oblaka te Velika crvena pjega u Jupiterovoj atmosferi

Sunce, Zemlja, Jupiter i bijeli patuljci mogli bi zadržavati spore čestice tamne tvari koje teško ostavljaju mjerljiv trag u laboratorijskim detektorima. Fizičari su izračunali kakve bi signale takve čestice proizvodile i usporedili ih s postojećim mjerenjima. Nisu pronašli tamnu tvar, ali su ograničili dio mogućih kombinacija njezine mase i elektromagnetskih svojstava.

Alejandro Ibarra, Merlin Reichard i Gaurav Tomar u istraživanju o elektromagnetskim međudjelovanjima tamne tvari ispituju mogućnost da njezine čestice uz gravitaciju imaju i vrlo slaba električna ili magnetska svojstva. Primjerice, mogle bi nositi sićušan električni naboj ili imati magnetski moment. To su pretpostavke modela, a ne svojstva koja su već izmjerena.

Sporoj čestici lakše je ostati zarobljenom

Kad čestica udari u materijal detektora, mora prenijeti dovoljno energije da bi instrument zabilježio događaj. Spora čestica može prenijeti premalo energije i ostati neprimijećena. No pri prolasku kroz planet ili zvijezdu dovoljan gubitak brzine može je spriječiti da pobjegne gravitaciji tog tijela.

Čestice bi se tijekom dugog razdoblja mogle nakupljati u unutrašnjosti. Ako njihova priroda to dopušta, međusobni susreti doveli bi do anihilacije, odnosno pretvorbe u druge čestice. Dio oslobođene energije mogao bi zagrijavati okolni materijal, a dio bi mogao napustiti tijelo u obliku neutrina.

Za Sunce i Zemlju autori su koristili granice dobivene potragama za takvim neutrinima u detektoru IceCube i njegovu dijelu DeepCore. Traži se dodatni signal iz unutrašnjosti tih tijela koji bi se mogao povezati s anihilacijom, a ne ukupan tok neutrina iz svih poznatih izvora.

Jupiterova toplina ograničava modele

Kod Jupitera i bijelih patuljaka provjera je drukčija. Autori računaju koliko bi dodatne topline proizvela zarobljena tamna tvar. Ako bi neki model predviđao više energije nego što objekt ukupno emitira, takav scenarij nije spojiv s opažanjima uz zadane pretpostavke.

Za razliku od današnjeg Sunca, Jupiter i bijeli patuljci ne dobivaju energiju stabilnom fuzijom vodika, pa su prikladni za ovakvu usporedbu. Bijeli patuljci gusti su zvjezdani ostaci koji se postupno hlade. U ovom su radu promatrani kao mogući izvori dodatne topline, a ne kao mjesta potvrđene anihilacije tamne tvari.

Zemlja se pokazala posebno korisnom za ograničavanje modela sa sićušnim električnim nabojem. Masivni bijeli patuljci mogu ispitati i neka druga elektromagnetska svojstva u područjima u kojima laboratorijske potrage gube osjetljivost. Nijedna od tih metoda nije najbolja za sve moguće mase i vrste čestica.

Granice ovise o gustoći koju ne poznajemo izravno

Posebno su važni uvjeti oko bijelih patuljaka u kuglastom skupu M4. Gustoća tamne tvari na njihovu položaju nije izmjerena: autori koriste procjenu iz modela. Veća pretpostavljena gustoća znači više raspoloživih čestica za hvatanje i snažnija ograničenja, dok manja gustoća slabi rezultat.

Kozmos je ranije pisao o modelima u kojima bi tamna tvar u plinovitim divovima mogla stvarati crne rupe. Ovaj rad provjerava drugi mehanizam: moguće neutrine i zagrijavanje nakon anihilacije zarobljenih čestica.

Hladniji bijeli patuljci u područjima s bolje utvrđenom gustoćom tamne tvari omogućili bi precizniji test. Manji poznati toplinski sjaj ostavlja manje prostora za dodatni izvor energije, ali bez pouzdanih podataka o okolnoj tamnoj tvari ni takvo ograničenje nije neovisno o modelu.


Ivan Petričević

O autoru

Ivan Petričević autor je te osnivač i urednik portala Kozmos.hr i Curiosmos.com. Piše o znanosti, svemiru, arheologiji, tehnologiji i povijesti, a tekstove objavljuje i u Večernjem listu. Njegov je cilj približiti znanstvena otkrića široj publici.

Izvori i znanstvena publikacija

Ibarra, A., Reichard, M. i Tomar, G. Celestial probes of dark matter electromagnetic interactions. Autorska verzija: arXiv:2608.27957, 28. kolovoza 2026. Journal of Cosmology and Astroparticle Physics (2026).

Teme
  • bijeli patuljci
  • IceCube
  • Jupiter
  • Neutrini
  • sunce
  • Tamna tvar

Neovisno novinarstvo

Podrži Kozmos bez oglasa

Članstvo pomaže financirati neovisne priče o znanosti, svemiru i tehnologiji.

Podrži Kozmos

Kozmos bez oglasa

Podrži neovisne priče o svemiru, znanosti i tehnologiji.

Članstvo pomaže održati Kozmos.hr i može uključivati dodatne sadržaje na Buy Me a Coffee, dok članci na Kozmos.hr-u ostaju javno dostupni.

Postani član Bez oglasa. Više znanosti. Više Kozmosa.hr.