NASA-in rover Curiosity otkrio je u krateru Gale dosad najveće zajedničke količine željeza, mangana i cinka zabilježene na toj lokaciji, i to u stijenama koje su sačuvale jasne tragove valovitih struktura nastalih uz plitku vodu. Nalaz upućuje na to da je na tom dijelu Marsa nekoć postojalo plitko jezero, a znanstvenicima je posebno važan zato što takvi kemijski uvjeti na Zemlji često prate okoliše pogodne za mikrobni život.
Najvažniji dio nalaza nisu samo metali, nego mjesto na kojem su pronađeni. Curiosity ih je otkrio u dobro očuvanim valovitim strukturama u stijenama, svojevrsnim fosiliziranim tragovima kretanja plitke vode po dnu jezera. Upravo zato tim koji radi s instrumentom ChemCam smatra da je riječ o dosad najuvjerljivijem dokazu da je na toj lokaciji u krateru Gale doista postojalo jezero.
ChemCam sastav stijena ispituje laserom. Instrument kratkim impulsom pogodi površinu stijene, pritom nastane užarena plazma, a iz svjetlosti koju ona emitira može se odrediti koji su kemijski elementi prisutni. Na taj je način rover prepoznao neuobičajeno snažno nakupljanje željeza, mangana i cinka u istom sloju.
Jezero ondje gdje ga se manje očekivalo
Ono što ovaj nalaz čini posebno zanimljivim jest njegova geološka pozicija. Curiosity posljednjih godina istražuje veliki sedimentni humak u krateru Gale, poznat kao Mount Sharp, gdje stijene bilježe prijelaz iz starijeg, vlažnijeg Marsa bogatog glinama prema hladnijem i sušnijem razdoblju u kojem prevladavaju sulfati.
Zato je važno što su tragovi jezera pronađeni visoko na Mount Sharpu, u stijenama nastalim baš u vrijeme kada je marsovska klima već gubila nekadašnju stabilnost. U ranijoj povijesti Crvenog planeta jezera u kraterima vjerojatno su bila česta. Kasnije su, kako se planet hladio i sušio, postajala sve rjeđa i kraće su trajala. Ovaj nalaz upućuje na to da su i u takvom Marsu još postojali lokalni džepovi vode. Takva slika bolje se uklapa u ideju postupnog povlačenja vode nego u nagli prijelaz iz toplog i vlažnog svijeta u potpuno suhu pustinju.
Na Zemlji se naslage bogate ovim metalima u jezerskim okolišima često povezuju s redoks reakcijama, kemijskim procesima u kojima se tvari izmjenom elektrona pretvaraju iz jednog oblika u drugi. Takvi uvjeti nisu sami po sebi dokaz života, ali su zanimljivi jer ih mikroorganizmi na Zemlji često koriste kao izvor energije.
Upravo zato znanstvenici ovaj nalaz čitaju i u astrobiološkom kontekstu. Ako je na Marsu ikada postojao mikrobni život, tada bi ovakva mjesta mogla pripadati među povoljnije okoliše za njegovo preživljavanje. Posebno je važno to što su metali pronađeni u sloju nazvanom Amapari Marker Band, jer to upućuje na mogućnost da su se i u kasnijem, sušnijem razdoblju na Marsu još zadržala lokalna područja s vodom.
Nalaz zato nije važan samo za rekonstrukciju prošlosti kratera Gale. Može pomoći i u određivanju idućih ciljeva za Curiosityjeva kemijska mjerenja, ali i u procjeni kakve bi uzorke u budućnosti imalo smisla vratiti s Marsa, uključujući i one iz kratera Jezero
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
