Mars na Curiosityjevoj panorami izgleda drukčije nego na većini poznatih snimaka: kamenito tlo u prvom planu prelazi u plavičaste i sive tonove, dok se na obzoru uzdižu svjetliji grebeni. Prizor je snimljen ujutro, a NASA ga je objavila bez uobičajenog balansiranja bijele boje, postupka kojim se umanjuje utjecaj marsovskog osvjetljenja na izgled stijena.
Fotografija pritom ne znači da je Mars zapravo plav. Pokazuje koliko na naš dojam o njegovoj boji utječu prašina, osvjetljenje, kamera i način obrade. Čak ni slika bez te korekcije nije jednostavan odgovor na pitanje što bi čovjek vidio da stoji pokraj rovera.
Prema NASA-inoj objavi od 6. listopada, panorama je sastavljena od šest snimaka kamere Mastcam, nastalih 11. kolovoza 2026. oko 8:30 prema lokalnom vremenu na Marsu. Izostavljanje balansiranja bijele boje bilo je umjetnička odluka kojom je zadržan jutarnji izgled prizora.
Zašto se boje Marsa uopće korigiraju?
Crvenkasta prašina prekriva velik dio Marsove površine, ali lebdi i u atmosferi. Sunčeva svjetlost prolazi kroz tu prašinu prije nego što obasja tlo, što mijenja boje prizora koji kamera bilježi. Stijena tako na fotografiji ne izgleda jednako pri čistijoj atmosferi i kada zrakom lebdi mnogo prašine.
Balansiranjem bijele boje znanstvenici nastoje prikazati stijene približno onako kako bi izgledale pod dnevnim svjetlom na Zemlji. Sličan postupak automatski primjenjuju i kamere mobitela: prilagođavaju boje kako bijeli predmet ne bi izgledao žuto pod toplom žaruljom ili plavičasto u sjeni.
Za geologe je takva korekcija korisna jer olakšava usporedbu stijena snimljenih u različitim uvjetima. Razlike u boji mogu pomoći pri prepoznavanju materijala, a zajednički narančasti ton uzrokovan prašinom može ih prikriti.
Mike Malin, voditelj instrumenta Mastcam, i Mark Lemmon, suradnik na kameri Mastcam-Z rovera Perseverance, objasnili su te učinke u razgovoru za Mashable. Lemmon, koji nije sudjelovao u obradi ove panorame, istaknuo je da korigirane boje olakšavaju usporedbu marsovskog terena s geološkim lokalitetima na Zemlji. Tijekom globalne oluje 2018. nekorigirani pogled na Mars postao je gotovo jednobojan.
Plavičasti tonovi dolaze i od tla i od kamere
Dio objašnjenja nalazi se na samoj površini. Stijene s kojih je vjetar uklonio prašinu i tamniji nanos pijeska mogu izgledati sivo do plavosivo. Uz okolne crvenkaste, narančaste i žućkaste površine taj se plavičasti dojam dodatno pojačava, objašnjava Lemmon.
Plavičastom izgledu može pridonijeti i senzor. Prema Malinu, četvrtina njegovih elemenata osjetljivih na svjetlost namijenjena je bilježenju plave boje, a u svjetlosti koja dopire do marsovskog tla plave je komponente malo. Pri kalibraciji kamere taj se slabiji signal pojačava. Ako je pojačanje preveliko, sive stijene i tamne sjene mogu dobiti izraženiju plavu nijansu.
Kalibracija kamere i balansiranje bijele boje zato nisu isti postupak. Objavljena panorama nije potpuno neobrađena datoteka: slike su obrađene i spojene, ali bez uobičajene korekcije osvjetljenja. Ni čovjek ne bi stalno doživljavao boje jednako: oči i mozak s vremenom se prilagođavaju boji svjetlosti u kojoj se nalazimo.
Pri istraživanju stijena obojica stručnjaka prednost daju korigiranim prikazima. Malin pritom upozorava da pretjerano pojačavanje kontrasta i boja može otežati tumačenje geoloških pojedinosti.
Ova se panorama razlikuje od ranije objavljenog prizora kojim je obilježen 5000. marsovski dan misije. U tom su prikazu jutarnjim i poslijepodnevnim crno-bijelim snimkama naknadno dodane plave i žute nijanse. Ovdje je Mastcam snimao u boji, a neobičan izgled proizlazi iz jutarnjeg osvjetljenja i odluke da se ne primijeni uobičajeno balansiranje bijele boje.
Grebeni na obzoru sljedeći su cilj rovera
Osim neobičnih boja, panorama prikazuje erozijske grebene poznate pod nazivom yardang. Vjetar ih oblikuje u sedimentnim stijenama, a sloj koji Curiosity promatra pruža se približno 16 kilometara preko sjeverozapadnog dijela planine Mount Sharp u krateru Gale.
Njihov nastanak još nije razjašnjen. Ashwin Vasavada, znanstveni voditelj misije u NASA-inu Laboratoriju za mlazni pogon, u objavi je istaknuo da se taj sloj razlikuje bojom i nagibom od okolnih stijena te izgleda gotovo kao da je naknadno nanesen. Jedna je mogućnost da ga čini pepeo davnih vulkanskih erupcija.
Curiosity se od 2014. uspinje obroncima planine visoke oko pet kilometara, istražujući slojeve nastale tijekom različitih razdoblja Marsove povijesti. Znanstvenici se nadaju da će tijekom 2027. stići do podnožja tih grebena i robotskom rukom prikupiti podatke o njihovu sastavu.
