Teleskop ALMA prvi je put iskorišten za potragu za tehnopotpisima na milimetarskim valnim duljinama, u području iznad 90 GHz. Riječ je o dijelu radijskog spektra koji je u SETI istraživanjima dosad bio znatno slabije zastupljen. U četiri arhivske opservacije nije pronađen kandidat za “umjetni signal”, ali rad pokazuje da se i podaci prikupljeni za sasvim druge astronomske svrhe mogu ponovno iskoristiti u potrazi za mogućim tragovima izvanzemaljske tehnologije.
Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom desetljećima se najčešće usmjeravala prema mnogo nižim radijskim frekvencijama. Posebno mjesto u SETI-ju zauzima raspon oko 1,42 do 1,66 GHz, između prirodnih emisija vodika i hidroksila. Taj se dio spektra često naziva “vodenom rupom”, jer su vodik i hidroksil povezani s vodom, a područje između njih smatra se relativno tihim za međuzvjezdanu komunikaciju.
No taj izbor nije neutralan. On polazi od ljudske pretpostavke o tome gdje bi neka tehnološka civilizacija mogla odašiljati signal. Ako ne znamo postoji li netko drugi, ne možemo znati ni bi li koristio frekvencije koje se nama čine najrazumnijima.
Prva SETI pretraga u podacima ALMA-e
Louisa Mason i suradnici iz Jodrell Bank Centra za astrofiziku u Manchesteru analizirali su arhivska opažanja teleskopa ALMA, izvorno prikupljena za kalibraciju instrumenta. U radu objavljenom u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society pregledali su dva uska frekvencijska prozora, sa središtima na 90,642 i 93,151 GHz.
Tražili su uskopojasne signale, kakvi se u SETI istraživanjima ispituju kao mogući tehnološki potpis. Prirodni astronomski izvori najčešće ne proizvode vrlo uske, stabilne signale nalik namjernom odašiljanju. Zbog toga su takvi signali zanimljivi, iako sami po sebi ne bi bili dokaz izvanzemaljske tehnologije.
Više frekvencije donose posebne probleme. Signal se zbog gibanja izvora može brže pomicati kroz frekvencijski prostor, vidno polje interferometra je uže, a prirodne spektralne linije mogu otežati razlikovanje neobične pojave od poznate astrofizike. ALMA je, međutim, iznimno osjetljiva na frekvencijama iznad 35 GHz, pa je prikladan instrument za provjeru dijela spektra koji SETI nije često koristio.
U pregledanim podacima nije se pojavio nijedan signal koji bi zadovoljio kriterije za ozbiljnog kandidata. Pretraga je obuhvatila 28 zvijezda, ali mogla je otkriti samo iznimno snažne odašiljače. Za najbližu zvijezdu to znači signal koji bi, kada bi se širio jednako u svim smjerovima, imao snagu veću od 7 × 10^17 W. To je otprilike četiri puta više od ukupne Sunčeve energije koja u svakom trenutku stiže do Zemlje.
Važno je, međutim, da se taj broj ne shvati kao račun za potrošenu struju. Riječ je o astronomskoj mjeri jačine signala, preračunatoj kao da odašiljač zrači ravnomjerno u svim smjerovima. Ako bi signal bio usmjeren uskim snopom, stvarna potrebna snaga mogla bi biti manja.
Jedna opservacija zahvaća više od glavne mete
Važan dio rada nije samo frekvencijski raspon, nego i način brojanja zvijezda koje su stvarno bile obuhvaćene opservacijama. Kada se radioteleskop usmjeri prema jednoj meti, njegov snop može zahvatiti i druge zvijezde u istom dijelu neba. Masonin tim zato nije promatrao samo primarne mete kalibracijskih opažanja, nego i zvijezde koje su se našle u korisnom vidnom polju.
Za tu procjenu koristili su Gaia DR3 katalog i Besançonov galaktički model, računalni prikaz zvjezdane populacije Mliječne staze. Takav pristup omogućuje da se u obzir uzmu i zvijezde koje su preslabe, predaleke ili nepotpuno zastupljene u postojećim katalozima.
Isti način razmišljanja može promijeniti procjenu ranijih SETI pretraga. Kada je model primijenjen na raniju pretragu s 1.327 usmjerenja, procijenjeni broj obuhvaćenih zvijezda porastao je s oko 288.000 na više od 6,1 milijun. To ne znači da je svaka od tih zvijezda pregledana jednako dobro, ali pokazuje da radijski snop često obuhvaća više prostora nego što sugerira popis glavnih meta.
Negativan rezultat nije isto što i prazan rezultat
Ova pretraga nije otkrila signal izvanzemaljske tehnologije. Četiri arhivska opažanja i dva uska frekvencijska prozora premali su uzorak za velike zaključke o životu izvan Zemlje. Vrijednost rada je u nečem drugom: pokazuje da se postojeći arhivi velikih astronomskih instrumenata mogu sustavno koristiti za SETI, bez potrebe za dodatnim vremenom na teleskopu.
To je posebno važno jer potraga za tehnopotpisima nije samo pitanje osjetljivosti. Zemaljski izvori, sateliti, instrumenti i poznate prirodne pojave stvaraju velik broj lažnih kandidata. Svaki mogući signal mora proći kroz niz provjera prije nego što uopće postane ozbiljan kandidat.
ALMA-ina pretraga zato nema ulogu senzacionalnog lova na “poruku iz svemira”. Ona proširuje prostor u kojem se uopće traži. Ako se SETI previše oslanja na jedan mali dio spektra, tada možda ne traži pogrešan signal, nego traži na premalo mjesta.
Sljedeći korak je više podataka
Ne postoji razlog zbog kojeg bi neka druga civilizacija morala odabrati frekvencije koje ljudima djeluju logično. Možda bi koristila niže frekvencije. Možda više. Možda bi njezini signali izgledali posve drukčije od onoga što danas znamo tražiti.
ALMA nije pronašla tehnopotpis, ali je pokazala da milimetarski podaci mogu postati dio šire SETI strategije. Sljedeće pretrage mogle bi obuhvatiti više arhivskih opažanja, veći raspon frekvencija i precizniju procjenu svih zvijezda koje su se već našle u vidnom polju teleskopa. U potrazi za izvanzemaljskom tehnologijom to je razuman korak: manje pretpostavljati, a više provjeravati.
