Desetljećima se znanstvena fantastika trudila zamišljati kako bi mogao izgledati prvi kontakt s izvanzemaljcima. U takvim pričama često se ponavljaju invazija ratoborne vrste, visoko razvijena civilizacija koja pokušava komunicirati s “primitivnima”, dobroćudni spasitelji koji dolaze “spasiti čovječanstvo od njega samog” ili groteskne varijacije na temu otmica i medicinskih pokusa. Prema novijem promišljanju i istraživanju, takvi scenariji nisu vjerojatni kao prvi oblik susreta, ne samo zbog nerealističnosti, nego i zbog toga što bi motivi druge vrste i način na koji bi objavila svoju prisutnost mogli proizvesti posve drukčiji, promatrački “signal”.
U novom znanstvenom radu astronom David Kipping iznosi tezu da prvi uočeni primjer neke pojave često nije tipičan predstavnik svoje klase. Kipping je direktor laboratorija Cool Worlds na Sveučilištu Columbia te vodi YouTube kanal Cool Worlds, posvećen istraživanju egzoplaneta na širokim orbitama, kao i temama tehnopotpisa i izvanzemaljskih inteligencija (ETI).
Kipping u radu objašnjava da prvi otkriveni astrofizički objekt u pravilu nije reprezentativan primjer svoje šire klase. Umjesto toga, zbog načina na koji su osmišljene metode promatranja i njihovih urođenih pristranosti, najprije se otkrivaju objekti s izrazito snažnim promatračkim potpisima. Povijest astronomije, ističe Kipping, prepuna je takvih primjera.
Prvi “otkriveni” često nisu tipični
Primjer egzoplaneta pokazuje kako detekcijske pristranosti oblikuju prve znanstvene nalaze. Prvi egzoplaneti otkriveni su početkom 1990-ih u orbitama oko pulsara, iako je danas jasno da takvi sustavi ne predstavljaju tipičan uzorak. U NASA-inoj arhivi egzoplaneta evidentirano je više od 6.000 potvrđenih planeta izvan Sunčeva sustava, dok je manje od deset otkriveno oko pulsara. Ti su planeti uočeni zato što njihova prisutnost mjerljivo narušava iznimno stabilne pulsarske signale, a ne zbog njihove stvarne učestalosti u svemiru.
Slična pristranost vidi se i u zvijezdama koje se mogu uočiti golim okom. U noćnom nebu, ovisno o uvjetima, vidljivo je oko 2.500 zvijezda, a približno trećinu čine evoluirane zvijezde divovi. U ukupnoj populaciji zvijezda takvi divovi nisu ni približno tako česti.
Prevladavaju u opažanjima golim okom zato što su izrazito sjajni, dok je najbliži zvjezdani susjed bez instrumenata oku nevidljiv jer je crveni patuljak, tip zvijezde koji je u Galaksiji vrlo raširen.
Kipping tu logiku prenosi na potragu za izvanzemaljskom tehnologijom. “Ako je povijest ikakav vodič, onda bi i prvi potpisi izvanzemaljske inteligencije mogli biti izrazito atipični, ‘glasni’ primjeri unutar svoje šire klase”, piše. Kao usporedbu navodi supernove, događaje koji su iznimno sjajni i lako uočljivi upravo zato što prate završne faze evolucije zvijezda.
Na toj osnovi predlaže “Eschatian Hypothesis.”
“Potaknuti time, predlažemo Eschatian Hypothesis: da je prva potvrđena detekcija izvanzemaljske tehnološke civilizacije najvjerojatnije atipičan primjer, onaj koji je neuobičajeno ‘glasan’ (odnosno proizvodi anomalno snažan tehnopotpis), i vjerojatno je u prolaznoj, nestabilnoj ili čak terminalnoj fazi”, navodi Kipping.
Civilizacije u krizi kao izvor snažnih tehnopotpisa
Pojam “eschatian” izveden je iz eshatologije, dijela religijskih tradicija koji se bavi smrću, sudom i krajem čovječanstva. U okviru te hipoteze, “glasni” tehnopotpisi mogli bi biti nusprodukt civilizacije u opadanju ili civilizacije u akutnoj krizi. Kipping pritom upućuje na ideju koju su iznosili i drugi autori: ako bi ljudska civilizacija postajala nestabilna zbog klimatskih promjena, tada bi zagrijavanje, rast udjela ugljika u atmosferi i druge kemijske onečišćujuće tvari iz perspektive izvanzemaljskih inteligencija mogli djelovati kao upadljiv tehnopotpis civilizacije koja ulazi u fazu slabljenja.
Druga mogućnost jest namjerno odašiljanje signala koji je nedvosmislen i teško ga je zamijeniti s prirodnim izvorom, svojevrsni poziv upomoć. U jednom videu na YouTubeu Kipping razmatra može li poznati Wow! signal iz 1977. godine predstavljati upravo takav, neuobičajeno snažan signal civilizacije koja se približava vlastitom “eshatonu”, odnosno završnoj fazi.
Hipoteza ima posljedice za način na koji se tehnopotpisi traže i tumače. Ako populacija izvanzemaljskih inteligencija postoji, Kipping smatra da je vjerojatnije kako će prvi potvrđeni trag biti ekstreman i neuobičajen slučaj, a ne reprezentativan primjer šire populacije. “U praktičnom smislu, Eschatian Hypothesis sugerira da bi širokopoljni, visokokadencijski pregledi neba optimizirani za generičke prolazne pojave mogli ponuditi najbolju šansu za otkrivanje takvih glasnih, kratkoživućih civilizacija”, piše.
Kipping pritom ističe da astronomija sve više ulazi u razdoblje kontinuiranog nadzora neba u vremenskoj domeni, u kojem se sustavno bilježe promjene na različitim vremenskim skalama. Opservatoriji poput Opservatorija Vera C. Rubin te projekti poput Sloan Digital Sky Surveya osmišljeni su upravo za takav pristup, što prema ovom okviru povećava izglede za uočavanje atipičnih signala koji bi mogli predstavljati prvi trag izvanzemaljske tehnologije.
“Umjesto ciljanja usko definiranih tehnopotpisa, eschatian strategije pretraživanja umjesto toga bi davale prednost širokim, anomalnim prolaznim pojavama, u toku, spektru ili prividnom gibanju, čije je sjajeve i vremenske skale teško uskladiti s poznatim astrofizičkim fenomenima”, piše Kipping. “Stoga bi agnostički napori detekcije anomalija ponudili predloženi put naprijed”, zaključuje.
U tom okviru, malo je vjerojatno da bi prvi susret nalikovao klasičnim prizorima iz popularne kulture, poput golemih invazijskih brodova iznad gradova ili stereotipnih prikaza dobroćudnih “spasitelja”. Kippingova hipoteza, nasuprot tome, upućuje na mogućnost da prvi uvjerljiv dokaz bude snažan i neuobičajen signal iz nekog dijela svemira, potencijalno kratkotrajan i povezan s nestabilnom fazom tehnološke civilizacije.
“Povijest astronomskih otkrića pokazuje da mnogi od najlakše uočljivih fenomena, osobito oni koji su otkriveni prvi, nisu tipični predstavnici svoje šire klase, nego rijetki i ekstremni slučajevi s nerazmjerno snažnim promatračkim potpisima”, piše Kipping.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
