Neobični infracrveni sjaj dviju zvijezda, zbog kojeg su uvrštene među moguće kandidate za Dysonove sfere, nije potjecao iz njihove neposredne okoline. Promatranja teleskopa James Webb pokazala su da su signal stvarale udaljene galaksije koje se na nebu nalaze gotovo u istom smjeru kao i zvijezde.
Riječ je o kandidatima označenima slovima D i E u projektu Hephaistos, koji je pretražio milijune zvijezda u potrazi za neobičnim infracrvenim tragovima. Takav bi višak mogao odgovarati toplini koju stvara tehnologija koja prikuplja velik dio energije matične zvijezde. Webb je, zahvaljujući mnogo boljoj razlučivosti, uspio razdvojiti izvore.
Problem je bio u premaloj razlučivosti
Projekt Hephaistos koristio je podatke misija Gaia i WISE kako bi pronašao zvijezde koje su u vidljivom svjetlu razmjerno slabe, ali sjaje jače u srednjem infracrvenom području. Takav bi obrazac mogao odgovarati djelomičnoj Dysonovoj sferi ili roju objekata koji oko zvijezde prikupljaju njezinu energiju i ponovno je zrače kao toplinu.
WISE, međutim, nema dovoljnu razlučivost da bi uvijek razlikovao blisku zvijezdu od slabije galaksije u pozadini. Ako se dva izvora nalaze unutar otprilike jedne lučne sekunde, njihova se svjetlost u starijim podacima može spojiti u jedan infracrveni signal. Upravo se to dogodilo u slučaju dviju zvijezda koje je Webb promatrao instrumentom MIRI.
Webb je razdvojio zvijezde i pozadinske galaksije
Snimke objavljene uz radove pokazuju da se obje zvijezde nalaze ispred udaljenih galaksija. U jednom je slučaju pozadinski objekt vrlo crvena galaksija s debelim slojem prašine, poznata kao Hot DOG, odnosno “vruća galaksija zaklonjena prašinom”. Takve galaksije mogu sadržavati aktivnu supermasivnu crnu rupu koja zagrijava okolni materijal.
Drugi je izvor prašnjava galaksija s više sjajnih područja. Kada se njezino zračenje odvoji od svjetlosti zvijezde u prvom planu, nestaje i prividni infracrveni višak zbog kojeg se zvijezda našla na popisu kandidata za Dysonove sfere.
Opažanja nisu dokaz da Dysonove sfere ne postoje. Pokazuju koliko oprezno treba tumačiti infracrvene signale u potrazi za tehnopotpisima. U pregledu projekta Hephaistos izdvojeno je sedam zvijezda tipa M, a Webb je zasad detaljno provjerio samo dva. Za ostalih pet još nema potvrđenog objašnjenja.
Pouka za potragu za tehnološkim tragovima
Dysonova sfera je teorijska konstrukcija, a ne opažena astronomska struktura. Ideja je da bi tehnološki napredna civilizacija mogla izgraditi velik broj objekata oko zvijezde i tako iskoristiti dio njezine energije. Budući da bi se prikupljena energija na kraju morala pojaviti kao toplinsko infracrveno zračenje, astronomi taj signal mogu tražiti i bez izravnog snimanja same strukture.
Takav je pristup koristan samo ako se prirodni izvori mogu pouzdano isključiti. U ovom slučaju galaksije pune prašine stvorile su gotovo savršenu optičku varku: WISE je izmjerio kombinirani sjaj, a udaljene su galaksije izgledale kao neobična svojstva obližnjih zvijezda.
Dysonov roj nije čvrsta ljuska, nego velik broj zasebnih objekata koji kruže oko zvijezde. Takav sustav, kao i drugi mogući tragovi izvanzemaljske tehnologije, mora se razlikovati od prirodnih izvora. Nova Webbova opažanja pokazuju zašto takve kandidate treba provjeravati instrumentima koji mogu razdvojiti izvore, a ne samo novim analizama istih podataka.
Što slijedi za preostalih pet kandidata
U prvom i drugom radu, dostupnima na arXivu i još bez neovisne stručne recenzije, autori upozoravaju da će preostali kandidati zahtijevati jednako pažljiva opažanja. Osim teleskopa James Webb, korisni bi mogli biti budući instrumenti osjetljivi na srednje infracrveno područje te teleskopi koji mogu istodobno mjeriti optičko, radio i infracrveno zračenje.
Za sada je jasno samo da dvije zvijezde nisu pokazale znakove Dysonovih megastruktura. Pokazale su koliko lako udaljena galaksija može preuzeti ulogu navodnog izvora i koliko je razlučivost teleskopa važna kada se u svemiru traži nešto doista neobično.
